Sretan Uskrs žele vam meštri i bogoslovi Zadarske i Hercegovačke franjevačke provincije!
»Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.« (1Kor 2,9)
Ove riječi opisuju učinak Uskrsa. Kao što je to opisao i fra Nikola u razmatranju evanđeoskog ulomka Velike subote, o uskrsnuću ne znamo ništa. Ono ostaje otajstvo. No Uskrsli Isus Krist jest temelj naše kršćanske vjere. Njegovo obećanje »ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta« (Mt 28,20) ostaje trajni temelj naše vjere. Te riječi su riječi koje možemo razumjeti samo u stavu povjerenja u Krista Uskrslog.
Uvažavajući ono napisano kroz ove Velike dane, razmislimo sada o tome što za nas znači uskrsnuće? Kristovo uskrsnuće nam govori da posljednja riječ ne pripada ljudima nego Bogu. Onoga kojeg ljudi pogubiše Bog uskrisi. Smrt je pobijeđena i u Isusu je svakom čovjeku otvoren put prema istinskom životu. Prema Bogu. Hramska zavjesa koja je razdvajala ljude od Svetinje nad svetinjama, od prisutnosti Božje razderana je odozgo prema dolje. Ta slika znači da je Isusovom smrću svima otvoren pristup Bogu. Svi ti događaji svoj konačni smisao dobivaju u uskrsnuću! Po Uskrslom Kristu koji sjedi zdesna Ocu i mi postajemo sinovi, djeca Božja.
Kako je to Isus Krist s nama u sve dane do svršetka svijeta? Gdje možemo vidjeti njegovu prisutnost. O tom nam nešto mogu reći njegove riječi: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!« (Iv 15,12). Uskrsli je prisutan u zajednici vjernika, u nama. »Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih« (Iv 13, 15). Mi smo pozvani svjedočiti prisutnost Uskrslog Krista u sve dan do svršetka svijeta. Onoliko koliko ljubimo jedni druge kao što je On nas ljubio, toliko je vidljiva prisutnost Uskrsloga među nama. Mi njegova zajednica smo svjedoci! Ukoliko među nama nema takve ljubavi onda se ne možemo nazivati Kristovim učenicima. Mi smo u Kristu ukoliko živimo onako kako je on živio, a svjedočanstvo o tomu nam je ostavljeno u Pismima, prije svega u evanđeljima. Radost kršćanske zajednice mora biti slika radosti uskrsnuća.
Uskrsli je također prisutan i u potrebitima. »Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 45) Svjedoci smo Uskrslog ako smo blizu potrebitima. Kako god ih nazivali u njima je prisutan Krist patnik. Bilo da je riječ o siromasima, o imigrantima, nemoćnima, grešnima… Kao kršćani, oni koji prije svega vjeruju u uskrsnuće i život vječni, dužni smo ljubiti one u potrebi. Dužni smo moliti za one koji progone Krista, jer oni uistinu ne znaju što čine (usp. Lk 23, 34).
Ne smijemo olako upirati u prstom u druge koji progone Krista, tj. njegovu zajednicu. Svatko od nas se treba zapitati nije li bliže Savlu nego Pavlu. Istina, Isusa progone teroristi, militantni ateisti, pretjerani liberalisti (i konzervativisti) i svi oni negativni koji imaju sufiks »isti«. Ipak, svatko se od nas može i treba zapitati ne progoni li on baš poput Savla Krista. Ne progonimo li i mi ponekad Isusa u uvjerenju da služimo Bogu (i svome narodu)? Ako doista želimo slijediti Krista i svjedočiti njegovu prisutnost kao Uskrsloga, onda uvijek nanovo trebamo preispitivati svoje postupke u odnosu na postupke Isusa iz Nazareta kojeg nam navještaju evanđelja.
»Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.« (1Kor 15,14) Mi kršćani vjerujemo da jest, stoga pred nama stoji zahtjev sv. Pavla: »Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.« (1Sol 5,16-18) Izvor te radosti je u našoj vjeri u Uskrsloga. On nam se daje za stolom Kruha i Riječi, a naš je put slijediti njega.
Na kraju ću citirati riječi fra Ante Popovića iz Knjige Isusova muka i smrt prema Markovu evanđelju: »Čitatelj Evanđelja ne treba slijediti primjer ni muških ni ženskih likova Isusovih učenika, nego samo Isusa. Evanđelje otpočinje (Mk 1,3) i završava (Mk 16,7) s pozivom na susret s Isusom, Mesijom (Kristom) i Sinom Božjim.«
Sretan Uskrs!
