Osim praktične vjere, zbog obiteljskog kodeksa, ali i odgoja, obitelj je kroz cijelu povijest bila skromna i skrivala se pod plašt tajnovitosti. Takvim oprezom postala je plodno tlo za kritike brojnih medija, a naročito onih koji se bore za “ljudska prava”. Obitelji se najviše spočitavalo to što su oduvijek bili skloni zapošljavati katolike.
Usred malog njemačkog sela, na pročelju kuće obitelji Brenninkmeijer, stoji natpis:
“Ova kuća stoji u Božjoj ruci,
Gospodin čuva od vatre i požara,
I svi koji ulaze i izlaze,
Neka budu, o Gospodine, pod tvojom zaštitom.”
Iz tog toplog doma dvojica braće kreću na daleki put u Nizozemsku, s torbama punim krunica i šarenih tkanina. Negdje na pola puta razilaze se, a kao i uvijek, pozdravljajući jedan drugoga, pitaju: “Jesi li ponio tkanine sa sobom i Boga u sebi?”
Tako je započela povijest jednog od najvećih modnih brendova, svima nam poznatog C&A.
Kako se na pravilan način obogatiti preko siromašnih?
U 17. stoljeću trgovačka skupina, koju su nerijetko nazivali "Tödden", prodavala je platno i krunice. Među tim putujućim trgovcima bili su i članovi obitelji Brenninkmeijer iz malog njemačkog sela Mettingena. Trbuhom za kruhom, s naprtnjačama na leđima, preselili su se u Nizozemsku, gdje su u gradiću Sneeku 1841. godine dvojica duboko religiozne braće, Clemens i August, osnovali tvrtku koja nosi početna slova njihovih imena: C&A. U tom nizozemskom gradu barem su nakratko odmorili od nomadske avanture s krunicama i šarenim tkaninama. No, nedugo zatim bili su primorani pozdraviti jedan drugoga oko 1853. godine, kada se Clemens preselio u 200 kilometara udaljeni Mettingen, dok je August ostao u nizozemskom Sneeku.
Razlaz braće, začudo, nije bio posljedica uobičajenog razloga među poduzetnicima: svađa. Naprotiv, tekstilna tvrtka bila je toliko uspješna da je već 1910. imala deset trgovina u Nizozemskoj. Osnaženi uspjehom, odlučili su nastaviti širiti posao i ostvariti svoja dječačka maštanja. San je napokon postao stvarnost kada su 1911. godine svečano otvorili prvu podružnicu u rodnoj Njemačkoj, točnije u Berlinu. Dogovorili su se da njome upravlja brat Clemens. Nije ni čudo što im je Bog providio toliku gospodarsku ekspanziju, jer gdje god bi se obitelj nastanila, okarakterizirali bi ih kao “skromne trgovce široke ruke”. No, ne samo to – Bog ih je obilno blagoslivljao, u džepove im utisnuvši pravo bogatstvo.
Prvenstveno zato što su njegovali empatične svjetonazore, pune ljubavi prema nižim društvenim slojevima. Tako se C&A može smatrati začetnikom off-the-rack odjeće, odnosno one koju si je svatko mogao priuštiti. Ova ideja rodila se iz suosjećanja braće prema siromašnijim slojevima društva, koji su početkom 20. stoljeća bili primorani kupovati rabljenu odjeću. S druge strane, nova odjeća bila je dostupna samo u malim trgovinama i izrađivala se isključivo po mjeri, što su mogli priuštiti samo bogataši.
Kako su se ove ideje razvijale?
Braća su sve promijenila uvođenjem konfekcijskog sustava, odnosno standardiziranih veličina odjeće, koje su bile dostupne u velikim samoposlužnim trgovinama. Za ono vrijeme to je bila prava modna revolucija! Zapravo, u to je vrijeme C&A imao jasan moto: "Mi služimo onima koji putuju tramvajem." Ako je netko bio bogat, putovao je kočijom, a kasnije automobilom. Osim toga, C&A je bila jedna od prvih tekstilnih tvrtki koja je svoju proizvodnju preselila u zemlje slabijeg razvoja, čime je dodatno smanjila troškove i učinila modu pristupačnijom širokim masama.
Je li Karl Lagerfeld radio za nacističke ubojice?
Za bilo kakvo grebanje po povijesti obitelji Brenninkmeijer nezaobilazan je alat značajno djelo pisano na njemačkom jeziku. Za znanstveno istraživanje, koje je izdano u obliku knjige, glavni odgovorni bio je ekonomski povjesničar Mark Spoerer iz Regensburga. Njega je zajedno s uglednim akademicima, doktorima teologije obitelj Brenninkmeijer ovlastila i omogućila mu pristup svim dokumentima, kako bi detaljno i objektivno istražili povijest obitelji. Zanimljivo je primijetiti da, kada bacite pogled preko kronološke povijesti ovog prezimena, lako naiđete na etikete: “nacisti, antisemiti, oportunisti” itd.
Smatram da bi i od mene bilo neprimjereno, pa možda i licemjerno, da zažmirim na ovu etapu povijesti. Zato bih ovu refleksiju započeo naglaskom na to da nacisti u Njemačkoj nisu vladali samo u vrijeme Drugog svjetskog rata, nego od 1933. do 1945., odnosno dugih dvanaest godina. U tom su periodu Brenninkmeijerovi bili prijetnja u očima nacista, posebno su ih optuživali zbog ove tri stvari: prvo da su stranci, drugo da su katolici i treće da su krupni kapitalisti. Stoga je obitelj imala opciju krahirati ili priklanjajući se vlasti, rapidno rasti. Čini se da su izabrali ono treće: preživjeti. Dakako, da bi se preživjelo, potrebno je služiti se diplomatskim odnosima i gospodarskim taktikama. I upravo je zbog toga obitelj bila etiketirana kao oportunistička i antisemitska. No, uz malo istraživanja, može se nazrijeti da takav odnos nema veze s antisemitizmom ni nacizmom.
Dakle, da ne razglabamo previše, koga zanimaju ovi i ostali povijesni detalji obitelji Brenninkmeijer, može ih u tančine pronaći u knjizi i u izvorima na kraju ovoga teksta. Tamo ima mnoštvo zanimljivih podataka, primjerice da su sadašnji modni giganti Yves Saint Laurent i Karl Lagerfeld prve pionirske korake učinili radeći za C&A. No, mene je najviše od svega impresionirala jedna riječ koja se uporno pojavljuje gotovo u svakom retku. Ali ne samo u knjizi, nego i u svakom drugom izvoru. Jednostavno se nisam mogao oteti dojmu i pitao sam se: zašto se češće pojavljuje riječ “katolik” nego “C&A”? To pitanje me nagnalo na iscrpno istraživanje i detaljno pretumbavanje svega. I mogu zaključiti da imaju debele razloge da se riječ “katolik” prišiva uz njihovo prezime. Kroz ovaj i drugi tekst pokušat ću dati opširan odgovor na sve to.
“Zar ne bi bilo bolje dati upravu strancu, ako je sposoban?”
Prvenstveno treba naglasiti da je C&A isključivo obiteljski posao koji je 100% u vlasništvu obitelji Brenninkmeijer. Tvrtka se nasljeđuje izravnim, neprekinutim nasljeđem, koje seže sve do osnivača Clemensa i Augusta (C&A). Zapravo, može se reći da nije bilo potrebe angažirati vrhunske menadžere ili nekoga tko nije član obitelji i učiniti ga suvlasnikom (kao što je slučaj kod svih drugih velikih modnih korporacija). Nisu posebni samo po tome, nego i po samom načinu ustroja. Tako primjerice ženski članovi obitelji nisu smjeli postati vlasnici tvrtke sve do 90-ih godina prošloga stoljeća. No, nije čudno što su držali do tih patrijarhalnih stavova, jer je gotovo sav katolički puk koji je imao slične poglede na ustroj društva sve do sredine 20. stoljeća. Stoga se može reći da je od samog početka plan obitelji bio stvoriti grupu istomišljenika s istim kršćanskim vrijednostima i namjerama, jer iz toga proizlazi veća razina lojalnosti i održavanje početnog sna: obiteljsko poslovanje.
Navedene teze potvrđuje istraživanje već spomenutog povjesničara Spoerera, kada navodi da je “prakticiranje katolicizma bilo važno sredstvo vezivanja unutar obitelji”. Ja bih uz to nadodao da je slično bilo i na nižim strukturama tvrtke C&A. Te tvrdnje najočitije su u brojkama, a posebno u prošlom stoljeću. Dokumenti koje su Spoerer i teolozi istražili svjedoče da je u Njemačkoj, od 164 trgovca zaposlena prije 1933., njih 161 bio katolik, a samo tri protestanta.
Nadalje, jaku povezanost s Katoličkom Crkvom i praktičnom vjerom unutar samog vrha C&A Spoerer dočarava služeći se jednim članom obitelji, Arnoldom Brenninkmeijerom (1900.–1976.). Spoerer, koristeći se dostupnim izvorima, tvrdi da je Arnold u Londonu imao vozača koji ga je svako jutro vozio u crkvu s nekim od njegovih osmero djece (nisu svi mogli stati u auto). Nakon nekog vremena Arnold je preuzeo novu podružnicu i preselio se u Essen s obitelji. Tamo su svaku večer nakon zajedničkog objeda zajedno molili krunicu, i to na koljenima.
"Odgoj? Sitnica. Bitno je da moj sinčić preuzme posao!"
Osim praktične vjere, zbog obiteljskog kodeksa, ali i odgoja, obitelj je kroz cijelu povijest bila skromna i skrivala se pod plašt tajnovitosti. Takvim oprezom postala je plodno tlo za kritike brojnih medija, a naročito onih koji se bore za “ljudska prava”. Obitelji se najviše spočitavalo to što su oduvijek bili skloni zapošljavati katolike. Ali ovdje je nužno razjasniti i ocrtati kakve karakteristike je trebao imati član obitelji koji bi želio raditi u upravi tvrtke. Neki od preduvjeta su već navedeni: katolicizam, nizozemska putovnica i, presudno, prezime. Osim tih predispozicija, treba naglasiti da se mjesto u upravi ne dobiva jednostavno nasljedno, nego su mladi članovi obitelji morali proći posebnu disciplinsku kontrolu kako bi uopće dobili priliku za mjesto u upravi. Primjerice, preduvjet svega bilo je redovito obavljanje nedjeljnih pobožnih vježbi i prisustvovanje na misi. Ostatak tjedna bio je posvećen disciplinskoj radnoj obuci i učenju za ispite. Osim toga, muški članovi obitelji nakon obuke imali su priliku birati između ulaska u obiteljski posao, stvaranja vlastitog biznisa ili pristupanja katoličkom svećeništvu.
Čak i nakon silnih provjera, članovi obitelji koji su ulazili u obiteljski posao bili su podvrgnuti posebnim kodeksima ponašanja i dodatnim edukacijama. To u jednom intervju spominje Maurice Brenninkmeijer, bivši predsjednik obiteljskog Cofra holdinga (C&A), dajući vlastiti primjer: "Kad dam ostavku, nakon određenog vremena prodat ću svoje dionice. Ako se moja djeca žele pridružiti poslu, i oni se moraju prijaviti na program obuke, biti prihvaćeni i rasti u njemu. Njihov uspjeh i razvoj temelje se na njihovom imenu, a ne na prezimenu. I tek kada budu promaknuti na temelju svojih individualnih zasluga i vrijednosti, bit će pozvani da se pridruže grupi vlasnika i mogu sami kupovati dionice."
Takve forme ponašanja i tajnosti sežu par stoljeća u povijest, sve do osnivača Clemensa i Augusta, koji su vjeru i obitelj smatrali dvama najvažnijim karikama. Tako unutar obitelji do danas vrijedi obiteljski moto Eendracht maakt Macht – Jedinstvo znači moć.Obitelj je donedavno živjela do te mjere sramežljivo i izolirano da se čak do 1990-ih nije priopćavao ni broj C&A podružnica. Ne samo to, nego su dugi niz godina u tvrtki postojala određena pravila, pa čak i za zaposlenike. Na primjer, ljubavni odnosi između zaposlenika dok nisu u braku rezultirali bi otkazom ili zajednički život izvan braka imali su negativne utjecaje na karijeru. Danas su uvjeti puno blaži, ali i dalje je poželjno da budete katolik ako želite dobiti radno mjesto u C&A.
Kako multimilijarderi slave Božić? Razvode li se modni dizajneri?
Sve te pojedinosti usmjeruju autore i komentatore da ih nerijetko nazivaju “društvom”, na što se članovi obitelji gnušaju. To je vidljivo u njihovim međusobnim odnosima, gdje je jasno da se ne vrti sve oko novca i brenda C&A. Bitno je spomenuti da se cijela obitelj u vremenu božićnih blagdana sastaje u malenom njemačkom selu Mettingenu, odakle potječu braća Clemens i August. Tamo se svake godine okupljaju iz svih krajeva svijeta: Brazila, Japana, Njemačke, Francuske… Tako zbog obiteljskih okupljanja Mettingen danas glasi kao jedno od najljepših sela u Njemačkoj, prvenstveno jer ga krase velebni obiteljski dvorci i vile koje su izgradili članovi istoimene obitelji.
Osim toga, obitelj pazi na svaku pojedinost, stoga svaki projekt i druženje nastoji započeti Božjim blagoslovom. Štoviše, svaku C&A poslovnicu pri otvaranju posveti katolički svećenik, ali i prije svake važne odluke obitelj zajednički ide u crkvu. Jednom od najvećih mana koje član obitelji može imati je hvalisavost i rasipnost novcem.
Da bi se održavalo takvo katoličko ozračje i ponizna skromnost, članovi potiču da se brakovi sklapaju unutar šire obitelji, što nije nimalo problematično jer govorimo o već šestoj lozi. S druge strane, obitelj nije rigidna, nego ako bi se netko od Brenninkmeijerovih zaručio izvan obitelji, a ipak želi ostati u upravi tvrtke, morao bi obitelji dati na uvid pojedinosti o roditeljima i o vjeri zaručnika. Nadalje, od zaručenih partnera koji nisu katolici očekivalo se da se krste, te da u skladu s učenjima Katoličke crkve pohađaju obrede i na koncu u katoličkom ambijentu odgajaju djecu.
Međutim, treba naglasiti da obitelj u kontinuitetu radi na ravnoteži između pojedinaca i obitelji, jer je obitelj Brenninkmeijer jedna od najbogatijih u Europi s bogatstvom od 25 milijardi eura. Iz primjera se vidi da obitelj nema oporbeni stav prema bračnim zajednicama izvan šire obitelji. Tako je jedan od poznatijih primjera Albert Brenninkmeijer, koji je 2012. godine, oženio princezu Carolinu od Bourbon-Parme, rođakinju nizozemskog kralja Willema-Alexandera. Na izvanrodbinske veze ne žele utjecati previše, ali zato imaju izrazito radikalan pogled na Božju intervenciju u braku. Zbog takve percepcije bez iznimke osuđuju razvod bračnih drugova, jer čin razdvajanja supružnika smatraju jednim od najgorih grijeha.
Zanimljivo je kako se tako velika obitelj drži u zajedništvu i uzajamnoj kontroli. Prvenstveno tako što hipotekama i financijskim stanjima upravlja obiteljska banka, a postoji i posebna obiteljska akademija za članove koji žele ući u upravu C&A. Zatim vrijedi spomenuti i prisilno umirovljenje u dobi od 55 godina, kada član obitelji mora vratiti svoje udjele u tvrtku, kako bi mlađi članovi mogli raditi u upravi. Dobro bi bilo još jednom naglasiti da umirovljenu osobu, primjerice oca, ne nasljeđuje njegovo dijete automatski, nego mladić ili djevojka moraju pokazati kvalitete i položiti određene obuke. Takav ustroj postoji prvenstveno radi sprječavanja ljubomore i zavisti unutar obitelji.
Jednakost se također očituje i u drugim pojedinostima, a možda najviše u približnim dohocima. Primjerice, visokorangirani član ima približno ista primanja kao brat ili rođak čiji je učinak i doprinos puno manji od njegovog. Do takvog stadija jednakosti dolazi se već naglašenom dobrom pripremom. Nesumnjivo je da se smisao za jednakost stječe već mladenačkim načinom života, gdje mladići i djevojke obitelji Brenninkmeijer ne žive u vilama, nego u zajedničkim stanovima na gornjim katovima robnih kuća, i to bez pretjeranog alkohola, bez predbračnih odnosa, bez poklonjenih automobila i drugih ekstravagancija.
Ovim se može steći dojam da je obitelj sektaško-rigidna zajednica koja indoktrinira pojedinca. No to svakako nije slučaj. Povrh svega, logično je da obitelj nastoji mlade članove pridobiti u obiteljski biznis te želi da nastave povijesni kontinuitet koji će im omogućiti dobru financijsku egzistenciju. To bi im omogućilo i bliže odnose s ostalim članovima obitelji. Nesumnjivo je da je, s druge strane, obitelj otvorena za druge mogućnosti. Tako postoje brojni primjeri, no sada ću navesti samo neke.
Možda je bolje nastaviti lozu, nego pustiti dijete da bude svećenik?
Prije svega valja spomenuti Alexa Brenninkmeijera, koji je bio nizozemski pravnik i nacionalni ombudsman od 2005. do 2014. Također je bio poznat po zalaganju za prava građana i transparentnost vlasti. Nakon toga je obnašao dužnost člana Europskog revizorskog suda, gdje je nadzirao financijsko upravljanje unutar Europske unije.
Ne bi bilo zgorega spomenuti ni svima poznatog Philippa Brenninkmeijera, nizozemskog glumca, poznatog po ulogama u međunarodnim produkcijama, poput kultne komedije Super Troopers, filma Beerfest, te gostovanjima u popularnim serijama poput Mad Men i NCIS.
Ovo su živi dokazi da postoji mnoštvo uspješnih pojedinaca koji se nisu usko vezali za korporaciju, jer obitelj naglašava da svatko može birati svoj životni put.
Kada smo se već toliko puta dotakli uske povezanosti s Crkvom, valjalo bi spomenuti da brojni članovi pohađaju najbolje isusovačke škole i fakultete. Iz takvih obrazovnih ustanova nisu iznikli samo dobri marketing majstori, nego i oni koji su odlučili iz bližeg slijediti Krista. Drugim riječima, obitelj je Crkvu obdarila brojnim svećenicima, časnim sestrama, ali i biskupima. Ima ih dosta, ali ovdje ću spomenuti samo dominikanca Johannesa Brenninkmeijera, biskupa koga je Papa Pavao VI. imenovao 15. travnja 1977. biskupom južnoafričke biskupije Kroonstad. Bio je član Južnoafričke biskupske konferencije. Iznenada je preminuo na dužnosti 2. srpnja 2003. Obitelj Brenninkmeijer je posmrtno osnovala Centar za pomoć u toj biskupiji za oboljele od AIDS-a.
Kakva je uloga vjere danas, u šestoj generaciji obitelji Brenninkmeijer?
Smijemo slobodno reći da je katoličanstvo i dalje izričito važno za članove tvrtke, kao što navodi već spomenuti Maurice Brenninkmeijer: "Naša vjera povezuje nas vlasnike kao izvor inspiracije." Nastavio je dalje tvrdeći: "Postoje priče iz prošlosti, na primjer, da smo ultrakonzervativna, super katolička obitelj koja želi sve regulirati i kontrolirati i da tjera 1500 članova obitelji da marširaju u stopu." Maurice Brenninkmeijer je prokomentirao: "Ovo je groteskno. Glupost."
Na koncu možemo zaključiti da su Brenninkmeijerovi sve samo ne prosječna bogata obitelj, ni blizu! Nema ih po tabloidima, ne razbacuju se milijunima, a o skandalima ni traga. Umjesto toga, njihova pravila su jasna: disciplina, vjera i kontrola nad naslijeđem.
Ali enigma je kako nisu upali u zamku raskalašenog bogatstva? Kako to da su uspjeli ostati dosljedni svojim vrijednostima dok su drugi moćnici gubili tlo pod nogama? I što je još važnije, koliko dugo se ovakav model uopće može održati u modernom svijetu?
U drugom dijelu zaronit ćemo dublje u njihov način upravljanja, unutarnje odnose i, ono što sve zanima, gdje zapravo troše te silne milijarde.
O svemu tome u nastavku...
