Zanimljivo je to...

Bog čini prvi korak; On poziva čovjeka i želi njegovu suradnju i povjerenje. Ustvari, Bog se želi poslužiti nečijim životom kako bi ukazao na svoju veličinu. E, to je baš zanimljivo.


___________piše: fra Željko

Bog je svemoguć, a ipak traži čovjeka za suradnika, partnera i prijatelja. Zanimljivo je to. I kako će to ljudski razum obuhvatiti, objasniti, raskrinkati, razotkriti i proniknuti? Posežemo za najjednostavnijim objašnjenjem. Ljubav. O njoj se radi kad god uzimamo čovjeka i Boga u isti kontekst. Zanimljivo je to. Bog je svemoguć, a ipak traži nekakve čudne načine kako pokazati svoju veličinu i moć. Sveto pismo je puno različitih primjera kako je Bog objavljivao svoju veličinu, od tihog lahora do pobjede nad Amalečanima. No, bilo koju epizodu uzeli iz Svetoga pisma, susrest ćemo se i s Bogom koji djeluje i čovjekom koji djeluje. Bog djeluje preko ljudi koje sam izabire. Ti ljudi potječu iz različitih životnih situacija, različite su dobi, povijesti i zanimanja. Bog čini prvi korak; On poziva čovjeka i želi njegovu suradnju i povjerenje. Ustvari, Bog se želi poslužiti nečijim životom kako bi ukazao na svoju veličinu. E, to je baš zanimljivo.

Ivan Krstitelj je baš jedan od onih biblijskih likova kojima se Bog poslužio kako bi ukazao na svoju veličinu. Njegovi roditelji su ga dobili u poodmakloj dobi nakon anđelovog navještenja. Koja radost roditeljima! Nakon toliko godina čekanja i molitava, tuge zbog tišine doma u kojem bi radije čuli dječju vrisku i igru, sjete u očima zbog nestašluka tuđe djece za koje bi radije htjeli da su ih njihova vlastita djeca napravila pa makar to značilo da bi ih morali kazniti... I još veća radost, Bog se umiješao u njihov život. Ispočetka nevjerica koja je rezultirala time da je Zaharija zanijemio. Božji kriteriji su ljudima čudni i možda neshvatljivi. Kako je tek onima koje se ti kriteriji dotaknu i Bog radikalno zahvati u njihove živote?

Što je to posebno u vezi s Ivanom Krstiteljem, a opet zajedničko sa svim onima koji su pokazatelji Božje veličine? Luka piše: Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime! (Lk 1,66) Gospodin je s njima i on im je jakost i snaga. U prošlu subotu na svećeničkom ređenju u zagrebačkoj katedrali čitala se Druga poslanica Korinćanima: To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. (2Kor 4,7) Pavao podsjeća tko je stvorenje, a tko Stvoritelj. Stvoritelj tako moćan i postojan, a stvorenje tako slabo i krhko, poput glinene posude. A On izabire možda i najkrhkiju među svim posudama samo da bi pokazao koliko slabo može biti jako kad se On umiješa u priču. Zanimljivo je to...

Ivana Krstitelja si predočavamo kao mišićava diva, skoro kao gorostasa sa štapom u ruci, neustrašiva i snažna čovjeka koji se ne boji nikoga. Odrastao je u pustinji i pripremao se za svoje djelovanje daleko od ljudi. On je, zapravo, bio glavni u odboru za doček Gospodinov. I kad se pojavio Gospodin, Ivan uzmiče i govori o svojoj nedostojnosti, malenosti i pokazuje koliko je ponizan. Zanimljivo je vidjeti to da odrastao muškarac, mišićav i onako pozitivno drzak, duboka glasa i tvrdoglav, koji je navikao na grub život i ne odviše pristojne uvijete za život, zna biti ponizan i prepustiti svoje mjesto Drugome, umanjiti se da bi onaj Drugi bio veći. Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim... (Ps 118,23)

Božja blizina čovjekovoj malenosti rezultira velikim stvarima. Zanimljivo je to...