Čežnja moja ide i onkraj mojih obzora i zaustavlja se na Tebi! Tamo putuju sva moja stremljenja. Samo tu duša će pronaći mir i otpočinuti u Tebi! Hoćeš li me primiti ovakvoga?
Pitam se, Gospode, mogu li i ja danas postati svet? Imaš li jedno mjesto za mene u takvom društvu? Makar i ono najmanje, bit će mi dovoljno! Makar i ono zabačeno, bit će mi dovoljno blizu! Makar bilo samo u sjeni, bit će to dovoljno svjetla za moje oči! O, znam da nisam dostojan takve blizine ni društva, ali tješi me misao na Tebe! Tebe koji si Ljubav! Tebe koji si Milosrđe! Unatoč svemu tome pitam se hoćeš li naći mjesto za mene?
Neću praviti buku niti ću raditi paniku. Stisnut ću se negdje gdje me nitko vidjeti neće i jednostavno biti. Biti u Tvojoj prisutnosti. Za mene će i to biti dovoljno da vječno budem zahvalan što si i na mene pogledao i na mene mislio kad si nebo otvorio. Ako bude potrebno i čekati, Gospode, čekat ću! Zadnji u redu ću biti! Nek svi budu ispred mene jer tako i priliči! Čak i mrvice s Tvoga stola će biti dovoljne da utaže ovu glad za Tobom koja, čini se, nikada neće proći. Pitam se, Gospode, kako ja danas mogu postati svet? Samome sebi sam navalio tolike terete koji mi pogled odvraćaju od Tebe – moje jedine čežnje i jedinog mog stremljenja. Kojim putem trebam krenuti kako bih Tebi na licu pronašao osmijeh kada me pogledaš? Kuda upraviti snagu mojih ruku da bih se na kraju pronašao u Tvojim rukama? U Tvome zagrljaju, Gospode! Koje riječi i kome danas izgovoriti kako bih jednom čuo one dugo čekane riječi: Slugo dobri i vjerni, uđi u radost gospodara svoga! O, da mi je boraviti uvijek u Tvom šatoru!
Čežnja moja ide i onkraj mojih obzora i zaustavlja se na Tebi! Tamo putuju sva moja stremljenja. Samo tu duša će pronaći mir i otpočinuti u Tebi! Hoćeš li me primiti ovakvoga? Ti spremaš gozbu dostojnu kraljeva a ja prilazim kao priprosti čovjek i nadam se mrvicama. Ne želim gozbu! Ta, dovoljno mi je malo! Sama blizina je dovoljna da zadovolji sve moje potrebe! Kao prosjak dolazim među kraljeve. Hoće li biti mjesta? Bit će dovoljno neko ubogo sklonište – poput onog u Betlehemu gdje si Ti došao među nas. Poput onog gdje je čovjek prvi put primio u naručje i zagrlio svoga Boga. I to će mi biti dovoljno! Hoćeš li me primiti?
Pitam se, Gospode, mogu li i ja danas biti svet? Bit ću samo najamnik ako treba, samo da Ti budem blizu! Žeđam za Tobom kao što si Ti žeđao za mnom kada si na križu rekao da si žedan. Znam da me razumiješ! O, ako se Tebi mili moja blizina kao što se meni mili Tvoja blizina, pronađi neki kutak za mene!
Pitam se… Ta, veliko je nebo! Pitam se samo hoću li pronaći svoje mjesto negdje u Tvome Gradu jednom kada me pozoveš da se zauvijek susretnemo?
