Otkrivati svjetlo nade

»Pričvršćen na križ - a križ ni o što, viseći nad ponorom. Jedva da bi bilo moguće sugestivnije i točnije opisati situaciju vjernika danas.« (J. Ratzinger) Krajolik indiferentnosti ima svoje ponore. U njemu je vjernik pod trajnim pritiskom, dodirnut sumnjama i iskušenjima, ponekad bez jasna oslonca i temelja. Međutim, vjernik i u takvom krajoliku još uvijek biva nad ponorom. Njegov identitet ne propada time što je u opasnosti, zbog izloženosti životnim ugroženostima, nego je naprotiv ozbiljno izazvan.

Claude Geffré kaže da vjernik, koji stoji nasuprot vjerske indiferentnosti, mora biti nasušno podvrgnut kritičkom ispitu. U toj konfrontaciji s indiferentnošću on više ne može biti naivni vjernik. Proglašavajući Godinu vjere 2012., papa emeritus Benedikt XVI. primijetio je duboku krizu vjere kojom su pogođene brojne osobe. Osjetio je potrebu da se otkrije put vjere kako bi se jasnije vidjela radost i zanos obnovljenog susreta s Kristom.

Kriza vjere prisutna je do te mjere da je poznati nizozemski teolog Edward Schillebeeckx, polazeći od europskog konteksta, govorio o zamjeni skolastičkog aksioma fides quaerens intellectum s intellectus quaerens fidem jer smo mi ljudi u potrazi za smislom života i stoga u potrazi za vjerom. Za njega je potraga i pronalazak smisla života jedan oblik vjere. Očito je da je ovaj krajolik indiferentnosti nešto u čemu se nalazimo i nešto što nas se, tillichovski rečeno, »bezuvjetno tiče«.

Taj krajolik za nas predstavlja »dramu raskrižja« (E. Schillebeeckx), u kojem se moramo odlučiti o vlastitoj vjeri. Indiferetnost je ozbiljna provokacija vjeri i vjerniku. Naspram nje on ne može biti indiferentan. Dužan je »propitati svoj kršćanski identitet« (C. Geffré) i tražiti nove mogućnosti komuniciranja Radosne vijesti. Živeći u ovakvu krajoliku može se primijetiti »sraslost ljudskih sudbina« (J. Ratzinger), u kojima nevjernik i vjernik su-postoje zajedno te su upućeni jedan na drugoga.

Iako nam je iz ovih misli jasno da je vjerska indiferentnost u konfrontaciji s vjerom te da se vjera nalazi u krizi, o krizi nade i njezinu mjestu unutar ovoga krajolika gotovo da se i ne piše. Kada govorimo o nadi, valja kazati da je i sam govor o njoj u krizi. Teoloških knjiga koje promišljaju o nadi gotovo da i nema. Ona se nalazi na marginama teološkog promišljanja (iako ne samo njega). Njezina prisutnost ili je malena ili opada u propovijedima, predavanjima i katehezama. Govor o nadi je siromašan, usputan, rijedak ili nikakav. Sama ta činjenica nam kazuje da nada ipak puno više govori i doziva u pamet. Osluškujući pozornije ono što Biblija govori o nadi Benedikt XVI. primjećuje da je »nada središnja riječ biblijske vjere - tako da se čini kako se u određenim ulomcima riječi vjera i nada slobodno mogu jedna drugom zamijeniti.«

Ovime se jasno izriče da je nada specifikum kršćanske vjere, da njih dvije stoje u međusobnoj prožetosti te da jedna bez druge ne mogu postojati. Naglašenu svijest o nadi imali su prvi kršćani koji su živjeli u iščekivanju Kristova drugog dolaska. U njihovu je svijest bilo urezano njegovo obećanje o ponovnom dolasku. Kršćanske generacije su čuvale tu svijest koja je izlazila iz njegova obećanja i žive predaje. Nada je jednostavno bila življena. Bila je bitan i neodvojiv dio kršćanskog identiteta. Bila je jasno razgraničena od površnog optimizma kojeg danas servira znanstveno-tehnički svijet. Nada je živjela od vjere, ne od jeftinih parola koji najavljuju oslobođenje čovječanstva. Nada je bila naslonjena na obećanje Riječi.

Kada ovim razmatranjem dotaknemo suvremenu kršćansku zbilju, primijetit ćemo ne samo stanoviti odmak, nego i raskorak. Nada (očito) nije dio kršćanske svijesti. Ona je iščezla u trošenju energije i grozničave brige za opstanak. Ne treba se stoga čuditi što je teološki diskurs lišen spekulacije o nadi. A upravo bi trebalo biti obrnuto.

Teologija mora činiti kritički pomak. Teologiju nitko ne mora pozivati na ono što je njezin sržni dio: da govori najprije o Bogu ono što je on sam o sebi rekao. Zatim da govori o čovjeku, ali iz Božje perspektive. U svakom vremenu ona je dužna promatrati i »osvijetliti prvenstvo Boga« (Benedikt XVI.) u ljudskom životu. Ako naše vrijeme možemo ugrubo opisati kao krajolik indiferentnosti u kojemu vlada beznađe, nasilje, očaj, ili jednom riječju zlo, teologija - osvjetljavajući prvenstvo Boga - mora umijeti nanovo osvijetliti i poziv čovjeka, upućujući na njegovo dostojanstvo i istinsku ljudskost.

Suvremeni svijet, onakav kakav jest, sam je po sebi poziv. Teologija treba izići u arenu života. Možda njezin nastup ne će izazvati pljesak ili odobravanje. Ali ona će ostati vjerna svome poslanju - govoriti o utjelovljenoj Riječi - Bogu - Isusu Kristu, bilo to zgodno ili nezgodno (usp. 2 Tim 4, 2). Teologija uvijek kuša nešto od one tjeskobne zbilje, nešto od one nemogućnosti da se razbiju uobičajene misaone i govorne šablone koji bi teologiju mogli prikazati kao zbilju ljudskog življenja. »Mračna vrata vremena i budućnosti širom su otvorena. Onaj koji ima nadu živi drukčije: dan mu je novi život.« (Benedikt XVI.)

Teolog je pozvan otkrivati svjetlo nade u mračnim vremenima; njezino lice u teatru bezličnih maski. Ako je naše vrijeme (očito) vrijeme »bogozaborava« (F. Prcela) onda se ono može dokinuti samo oslobađanjem prostora za Boga, aktivnim življenjem poziva Boga u svom životu. Nitko nije pozvaniji od teologije prokrčiti zapuštene staze do Boga - i novim govorom o Bogu.

Nastavlja se...

LITERATURA
BENEDIKT XVI., Porta fidei – Vrata vjere. Apostolsko pismo u obliku motuproprija pape Benedikta XVI. kojim se proglašava Godina vjere (11. X. 2011.), Zagreb, 2012., (dalje: PF).
BENEDIKT XVI., Spe salvi - U nadi spašeni (30. XI. 2007.), Zagreb, 2008., (dalje: SS).
BENEDIKT XVI., Svjetlo svijeta. Papa, Crkva i znakovi vremena: razgovor s Peterom Seewaldom, Split, 2010.
Claude GEFFRÉ, Das Schicksal des christlichen Glaubens in einer Welt des Indifferentismus, 379-380.
Frano PRCELA, Bogozaborav. Razmišljanja o aktualnim izazovima Crkve, Zagreb - Sarajevo, 2014.
Joseph RATZINGER, Uvod u kršćanstvo. Predavanja o apostolskom vjerovanju s novim uvodnim ogledom, Zagreb, 62007.
Edward SCHILLEBEECKX - Francesco STRAZZARI, Lice tvoje tražim. Razgovori o Bogu, Zagreb, 2012.