Krist je dokazao da je Njegova Riječ Istina; da je On sam Istina. To je razlog zbog kojeg Mu vjerujemo, to je razlog zbog kojega mi polažemo svoju nadu u Njega. Život bez nade nema smisla. Nada položena u Krista je sigurna investicija.
Živeći na zemlji osuđeni smo na štošta samim time što smo živa bića, odnosno samim time što jesmo. Čak su i nežive stvari osuđene na ponešto i to samim time što su neživa bića, odnosno što nisu. Te naše osude su gdjekada ugodne, a gdjekad neugodne, više ili manje korisne, više ili manje lijepe, draže nam ili mrskije. No, svima im je zajednička osobina, zajednički nazivnik to da su nam prijeko potrebni ukoliko želimo živjeti. A živjeti se mora, kaže narodna uzrečica. Poput poslovnog ugovora koji postavlja i traži određene uvjete od potencijalnog zaposlenika. Ugovor točno određuje što treba raditi i kakav treba bit zaposlenik ako želi zadržati svoj posao. U ovom slučaju naš posao je život, a uvjeta je dugačak niz. Primjerice: disati, jesti, misliti, raditi, spavati ili osjećati. Kako je ugovor precizan i strogo uređen, ne ispunjavamo li koji od uvjeta dobivamo otkaz – smrt.Vrlo je zanimljiv jedan drugi element koji se provlači kroz čitav naš život. Taj element je kao i drugi usko povezan s drugim uvjetima za preživljavanje. Oni nekako djeluju i postoje poput jednog velikog niza karika; lanca koji se zove čovjek. Taj vrlo bitni sastavni dio čovjekova života je nada. Ako malo dublje zavirimo u ljudski život vidjet ćemo da je i nada, svjesno ili nesvjesno, non-stop prisutna. Kad god nešto planiramo, nadamo se. Kad god nešto započinjemo, nadamo se da ćemo to završiti. Kad liježemo, nadamo se da ćemo ustati. Kad idemo, nadamo se da ćemo stići kuda smo krenuli. Kad smo bolesni, nadamo se da ćemo ozdraviti. Kad se molimo, nadamo se da ćemo biti uslišani. Kad umiremo, nadamo se da smrt nije kraj. Od kolijevke pa do groba nada je sveprisutna. Otkud temelj svemu tom nadanju? Držim u iskustvu. Iskustvu koje jamči da se takvo što puno, bezbroj puta dogodilo prije i neka sigurnost, nešto nalik na instinkt, da bi se to moglo opet ponoviti. Ali kad je riječ o umiranju i kraju, tu iskustvo ne vrijedi. Tu vrijedi nada prožeta vjerom.
Obećanje koje je temelj toj nadi dano je davno, prije 2000 godina. Potpis stavljen ispod tog obećanja je autentičan i jedinstven. Potpisnik mu je Uskrsli Krist. U korizmeno vrijeme molimo u jednoj molbenici Krista nadu od koje mi kršćani živimo. Krist je dokazao da je Njegova Riječ Istina; da je On sam Istina. To je razlog zbog kojeg Mu vjerujemo, to je razlog zbog kojega mi polažemo svoju nadu u Njega. Život bez nade nema smisla. Nada položena u Krista je sigurna investicija. U Poslanici Rimljanima stoji: Nada ne postiđuje (Rim 5, 5). Ta nada je opravdana i zato ne postiđuje. Zato se ne trebamo stidjeti što smo Kristovi, što smo kršćani, što naša nada ima temelj u Kristu. Zašto? Zato što se On ne stidi nas.