Tjedan u kojem se nalazimo tjedan je proljetnih kvatri. O nastanku i motivima kvatri kao i o njihovom liturgijskom usmjerenju, govori ovaj članak...
Crkva,
želeći molitvom i liturgijskim činima popratiti cjelokupni ljudski život,
donosi četiri kvatrena tjedan, u ritmu liturgijske godine, svaki s osobitom
molitvenom nakanom. Iako je pučka tradicija svela
kvatre na post i(li) nemrs, ovi dani, ipak, imaju nešto drugačije shvaćanje i
način obdržavanja, koji ne isključuje i post i nemrs.
Kvatre
vremenom nastanka sežu u prva stoljeća kršćanstva. Kako je kršćanstvo poprimilo
razmjere masovnosti pod utjecajem Rima, tako i ova slavlja potječu, ili su
nalik, ili način borbe protiv sličnih poganskih slavlja i svečanosti staroga
Rima. Poganski je, naime Rim, triput godišnje ima posebna religiozna slavlja u
vezi s poljoprivrednim poslovima: u zimskome razdoblju o sjetvi zimskih usjeva,
ljeti u vezi sa žetvom i ujesen u vezi s berbom. Kako su Rimljani tada slavili
svoja božanstva, kršćanska slavlja snažno su obilježena protiv poganskih
božanstava (Prohibendum ab idolis).
Srijedom i petkom se postilo, kao i subotom, a u subotu se još slavilo i
bdijenje kod Svetoga Petra. Po ovome postu, molitvi i bdijenju nastojalo se oko
obnove Božjega naroda, Crkve.
Četiri su
termina slavlja kvatri (otud i naziv kvatre, lat. quatuor tempora). Za naše
Biskupske konferencije na snazi je odredba iz 1983., koja zadržava dosadašnje
termine slavlja kvatri: proljetne, u prvome korizmenome tjednu, posvećuju se
pokori i obraćenju; ljetne, u tjednu nakon Duhova, u gradovima imaju nakanu za
blagoslov ljudskoga rada, a u selima za urod zemlje; jesenske, nakon blagdana
Uzvišenja Svetoga Križa (14. rujna), za nakanu imaju molitvu za nova svećenička
i redovnička zvanjam, te za duhovnu izgradnju mladih; te zimske, u tjednu prije
17. prosinca, potiču na kršćansku dobrotvornost i zahvalu Bogu za dobročinstva.
Dobro je
napomenuti da slavlju kvatri pripada čitav tjedan, a ne samo dani srijede,
petka i subote. U te dane predlaže se post, a molitva na određene nakane
vrijedi za čitavi tjedan. Stoga je potrebno produbiti znanje o ovome slavlju.
ono započinje nedjeljom, kada se vjernicima oglasi kvatreni tjedan, te iznese i
objasni njegova nakana. Subotom se slavlja zaključuje svetom misom s vlastitim
biblijskim čitanjima i liturgijskim molitvenim (euhološkim) obrascima.
Vjernici
će, zasigurno, prihvatiti i primijeniti ono što im se s ljubavlju pojasni! Stoga
je primjereno i potrebno i o ovome kvatrenome tjednu progovoriti kao o vremenu
pokore i obraćenja. Pokore i obraćenja u punome smislu riječi: povratka Bogu
koji je nadasve milosrdan, koji ljubi i prašta. Kada čitav tjedan cijela Crkva
razmišlja i moli na istu nakanu, kada se to još vjernicima upravo tako i kaže,
zacijelo će nam svima kvatre biti više od praznijega tanjura dva ili tri dana. Tim
više što je korizma u svojoj biti vrijeme povratka nas odbjeglih od milosrdnoga
Oca.
Olako se
i slavlje subote kao vrhunca kvatrenih nastojanja i molitava ispušta (na
žalost!). To je kritika svećenicima, koji su prvi (ne i jedini) kreatori
liturgijskih slavlja.
Možda i
ovaj napis potakne nekoga na razmišljanje, ili otkrije nove spoznaje. Pa da nam
svima bude plodonosna molitva i nastojanje, posvješćivanje i trud na putu
pokore i obraćenja.
