Krist mijenja, preobražava, pretvara. Pred sobom ima konkretne elemente, bilo da su to osobe ili stvari, te od njih čini nešto novo i time pokazuje svoju snagu i moć.
____________piše: fra Željko
Gdje god se pojavi Krist, tu se događa nešto skandalozno, revolucionarno, novo. Iz običnoga i svakidašnjega čini nešto posebno. Njegovi suvremenici su se na više načina i više puta imali priliku uvjeriti u Njegovo djelovanje. Mogli su opipati ozdravljena tijela, blagovati umnoženi kruh, piti vino koje bijaše voda do prije par trenutaka, uživati u smiraju koji je do prije par trenutaka bio oluja... Krist mijenja, preobražava, pretvara. Pred sobom ima konkretne elemente, bilo da su to osobe ili stvari, te od njih čini nešto novo i time pokazuje svoju snagu i moć. Voda je obična, kruh je običan. Grešnik je stvaran i oluja je stvarna. Dolazi On. Voda postaje vino, kruh je umnožen, grešnik se obraća sa svoga zloga puta, oluja nestaje...
Ovo činite meni na spomen... (Lk 22,19) Onima koji su ga odlučili slijediti ostavio je moć mijenjanja i nakon svoje smrti. Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta! (Mt 28,20) Njegovo djelovanje traje. I dalje pretvara, mijenja, revolucionalizira, čini čuda. I dalje je tu: Gdje god su dvojica ili trojica sabrani u moje Ime i ja sam s njima. (Mt 18,20) Radeći ono što nam je Krist naložio, mi ga uprisutnjujemo u elementima koji su tako obični, jednostavni i svakodnevni. Ipak, čineći ono što je On činio, pretvaraju se u nešto sasvim posebno.
Zajednica koja se okuplja je prvi element. Ljudi se okupljaju iz kojekakvih razloga. No, kad Krist okuplja zajednicu, događa se preobražaj te zajednice. Svaki pojedinac je svijet za sebe, svijet koji ima svoje ideje i svoje probleme. Ali svaki pojedinac je i Kristov učenik koji je došao na zajednički sastanak slušati Učitelja. Upravo ga te ideje i problemi čine posebnim i neodvojiv su dio njega, a Učiteljeve riječi se dotiču upravo njegovih problema i ideja. Euharistijski sastanak tako postaje Gospodnja gozba; zajednica postaje Gospodnjom gozbom, gdje se lomi i dijeli Tijelo i Krv Kristova. Zajednica okupljena u ime Kristovo se preobražava. Ne ostaje običan skup ljudi. Postaje mjesto i vrijeme Gospodnje gozbe. Svakodnevni elementi, elementi bez kojih je naša svakidašnjica nezamisliva se pojavljuju na stolu Posljednje večere. Opet se iz onoga što nam je blisko, obično i poznato pojavljuje nešto novo i posebno. Krist nam iz vina i vode, koja je čista i ponizna, te iz kruha, koji je hrana i okrjepa našem izmorenom tijelu, predaje piće i hranu za život vječni, hranu od koje se ne gladuje više i piće od kojega se više ne žeđa. Zajednica se okuplja oko stola, a na tom stolu su kruh i vino, plodovi trsa i rada ruku čovječjih. Ali, budući da je zajednica okupljena u ime Kristovo, kruh i vino se pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu te tako utjelovljuju Gospodnju prisutnost.
Gospodnja gozba i
Gospodnja prisutnost nužno utječu i na one koji sudjeluju na Euharistiji. Tri pretvorbe se događaju. Zajednica se preobražava u Gospodnju gozbu, kruh i vino se pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu, a okupljeni članovi također doživljavaju promjenu i preobrazbu. Po sudjelovanju na euharistijskom slavlju, događa se posveta i obnova grešnika. Po blagovanju Tijela i Krvi Kristove, vjernik se posvećuje, budući da se Krist nastanjuje u njemu (Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu Iv 6,56). Grešnik popravlja svoje stanje, opet se približava Kristu i pušta sebe Kristu i Krista sebi. Obnova i posveta grešnika je tako cilj, vrhunac, smisao i središte euharistijskog slavlja i to po uključenju u Kristovo samopredanje. Engleski jezik za Euharistiju koristi izraz Holy Communion, što znači sveto zajedništvo, te tako vrlo bogato i sadržajno objašnjava što je zapravo slavlje Euharistije. Po sudjelovanjem u tom zajedništvu Krist posvećuje taj skup, a blagovanjem Njegova Tijela i Njegove Krvi, čovjek se obnavlja i krijepi, čisti i posvećuje.
