Nedoumice i dvojbe su neodvojivi dio mene. Kud god krenem i što god pokušam napraviti, pojavit će se više opcija, više ponuđenih rješenja, odgovora ili putova između kojih trebam odabrati.
Nedoumice i dvojbe su neodvojivi dio mene. Kud god krenem i što god pokušam napraviti, pojavit će se više opcija, više ponuđenih rješenja, odgovora ili putova između kojih trebam odabrati. U kršćanskom govoru, tj. onom govoru koji za temelj ima Krista kao Spasitelja, često čujemo riječi put, istina, život, staza, izbor, putokaz, smijer, vođa i pastir. Ti pojmovi se odnose izravno na naše dvojbene situacije, naše nedoumice. Upućuje se izravno na Krista koji je Put, Istina i Život, koji je pretpostavka svakom našem odgovoru, izboru i rješenju životne situacije. Tako to izgleda u teoriji. Teorija se uči i buba iz knjiga, zbirki zadataka i udžbenika. Teorija je prilično savršena. Uvijek postoji zadatak te postoji neko rješenje koje obično potražimo na kraju zbirke zadataka. Kad zapnemo u rješavanju kompliciranih (a i onih malo manje kompliciranih), teško se suzdržimo, a da ne pogledamo na kraj knjige te vidimo što piše u rješenju, a potajno se nadamo da tamo ima i način rješavanja, put kako doći do rješenja. Knjiga iz koje se učimo živjeti i djelovati kao kršćani se zove Knjiga Života, Sveto pismo. Ono ne izgleda baš kao zbirka zadataka. Ponekad ne daje jasne odgovore. Ponekad u njoj ne možemo naći odgovor na naš konkretan problem. Ponekad ne želimo čuti što nam govori. A ponekad nam se ne sviđa odgovor koji nam daje.
Materijalno ili duhovno? Ovozemaljsko ili nebesko? Ono što vidimo ili ono čemu se nadamo? Vječno pitanje koje muči čovjeka jest biti ili imati. Tko bi tu bio pametan? Ima li tu pameti? Ne ići za materijalnim, onim što vidim, a upirati pogled u nešto što ne vidim, nešto čemu se samo mogu nadati, nešto što je nesigurno? Kad imam nešto u ruci, posjedujem nešto, imam nešto novca u džepu ili u banci, onda se osjećam sigurno, znam da ću preživjeti ovaj dan, a možda nešto čak pretekne i za sutra. Osjećaj sigurnosti je, valjda, jedan od onih koji nas najviše zaokupljaju. Nesigurnost izjeda čovjeka, ne da mu mira, uvijek je nervozan i nestrpljiv, boji se nečega ili nekoga, nemiran je i stalno brine oko nečega. A što kada nemam ništa, kad imam samo nesigurnost za koju se mogu uhvatiti, samo ono nešto u čemu se mogu uzdati, a to nešto će se ostvariti tek kad umrem? To je ludost u očima ovoga svijeta. Jer ovaj svijet priznaje samo ono što može izračunati i pretočiti u neku valutu, čime se može trgovati, čime se može kupiti drugoga, čime se može osigurati barem nekakva sigurnost i na kraju čime se može kupiti mir. Govoreći o miru kakav svijet poznaje, taj mir se odnosi na izvanjsko, financijski mir, tehnički mir, mir u kojem su i dalje bojevne glave i dalje uperene na one tamo preko granice.
Uvijek se pitamo što je, zapravo, važno, što je bitno. I svatko će dati svoj odgovor na to pitanje i prema tome će organizirati život. Najprije se postavljaju temelji, a na njima se ziđe zgrada. Tako je i sa životnim odlukama. Sve ovisi na kakvim temeljima gradimo svoje životno usmjerenje, što postavljamo kao svoje želje, gdje su nam interesi i što su nam ciljevi. Ukoliko je odgovor na ta pitanja bogatstvo, zgrtanje materijalnoga samo zbog njega samoga, ukoliko materijalno postane svrha samome sebi te ako se čovjek pouzdaje samo u samoga sebe, tada čovjek ostane čvrsto prikovan na zemlji, zarobljava samoga sebe, ziđe samome sebi ćeliju koja će vjerojatno biti i samica jer se povjerenje i iskrena prijateljstva u takvim okolnostima vrlo teško stječu. Ukoliko se uz naše želje, ciljeve i interese veže ono bitnije i čvršće od materijalnog koje je prolazno, raspadljivo i potrošno, za očekivati je drukčiji stav prema svijetu, čovjeku i materijalnom. To danas želi poručiti Krist onima koji se nazivaju njegovim Imenom, koji su krenuli za Njim: Život nije u onome što netko posjeduje; nikoga ne spašava njegova imovina ili bankovni račun. Isus Krist je taj koji spašava.
