To svjetlo, nije lako prepoznati. Ono traži naš pristanak kako bi ušlo u naše živote. Ono traži naš odgovor, naš da, poput odgovora Djevice Marije i tek tada poprima svu svoju snagu.
Iv 1, 1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
U početku… Vraćajući se na prvu stranicu Biblije, na opis stvaranja svijeta, vidimo kako je prva stvarnost koju Bog stvara nakon neba i zemlje stvaranje svjetlosti. Ulaskom svjetlosti započinje proces uređenja zemlje.
Svjetlost je vladala svijetom, Stvoritelj i njegovo stvorenje bijahu u odnosu poštovanja i prijateljstva i sve bijaše dobro; bijaše dobro dok se stvorenje nije odmetnulo od svoga Stvoritelja te tim činom odškrinulo vrata tmini. Od toga trenutka svjetlost i tmina se ne izmjenjuju samo u dnevnom ritmu, onako kako ga je Bog ustanovio, nego se nažalost izmjenjuju i u ljudskom životu.
Kako je vrijeme prolazilo te kako se stvorenje sve više odmicalo od svoga Stvoritelja, ono je zaboravilo kako u početku sve bijaše dobro; zaboravilo je kako je svjetlost dobra, kako je ona dio izvornog Božjeg plana te je sve više boravilo s tminom i u tmini. To lijepo uočava evanđelist Ivan kada kaže: svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. (Iv 3,19)
Ova neobična rečenica je svojevrsni poziv na promišljanje. Možemo se zapitati: Kako to da ljudi nisu prepoznali Svjetlost? Barem je nju lako uočiti. Očita je! Primjetljiva je!
Svjetlost koju spominje Ivan je bitno drugačija od one svjetlosti o kojoj se govori u Knjizi Postanka. Iako je kudikamo snažnija i sjajnija, iako kvalitativno nadmašuje prvu svjetlost, nju ne opažamo tek tako lako; za njezino prepoznavanje nisu su nam dostatne tjelesne oči. Čak i onda kada je po prvi put snažno zabljesnula ovim svijetom na betlehemskim poljanama, ostala je skrivena, vidljiva samo nekolicini, onima koji su otvoreni i pažljivi. Čak i onda kada je ta Svjetlost boravila, hodala među ljudima, čak i onda kada je unosila svjetlost u živote drugih ljudi - ljudi je nisu prihvaćali. Nisu jer to jednostavno nisu željeli - jer su više ljubili tamu. Evanđelistu Ivanu je draga tema svjetlosti. Nju koristi i na početku svoga evanđelja kojega svake godine iznova čitamo na Božić (Iv 1,1-18). On Isusa poistovjećuje sa svjetlom. Kaže: svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet.
To svjetlo, kako je već rečeno, nije lako prepoznati. Ono traži naš pristanak kako bi ušlo u naše živote. Ono traži naš odgovor, naš da, poput odgovora Djevice Marije i tek tada poprima svu svoju snagu. To svjetlo ne želi unijeti tek kratkotrajnu svjetlost u naše živote, kratkotrajni bljesak, već nas želi uzdignuti u božansku sferu, onu sferu u kojoj vlada samo svjetlost i gdje nema tame; ona je tamo nepoznata. To neprimjetno svjetlo nam daje moć da postanemo djeca Božja (Iv 1,12), da se ostvarimo u punini, da upoznamo svoje istinsko dostojanstvo, da smo svjetlost svijeta (Mt 5,14)
Božić je blagdan svjetla. On nas svake godine vraća na taj izvor te nas poziva da se otvorimo nenametljivom svjetlu i da mu dopustimo da u našem životu pokaže svu svoju ljepotu i blještavilo. Ono nas poziva da živimo dostojanstvom djece Božje, da budemo ljudi svjetla, što smo i postali krštenjem.
Božić nas vraća na početak. Svjetlo jest početak jednog drugačijeg svijeta. Kao što je sa stvaranjem svjetlosti u početku (Post 1,3) započeo proces uređenja zemlje, tako se i nama svake godine nudi prilika za novi početak. Njega nam omogućuje Svjetlo istinsko koje u nama želi započeti proces novoga stvaranja. Njegovo svjetlo želi rasvijetliti tmine našega života, želi nas ogoliti i pokazati ono što zapravo i jesmo u svojoj biti - ljubljena djeca Božja. Neka nam slavlje ovoga blagdana bude poticaj da hodimo u svjetlosti i da tu svjetlost unosimo u živote drugih ljudi.
…jer je po tajni utjelovljene Riječi očima naše duše sinulo novo svjetlo tvoje slave… (Predslovlje rođenja Gospodnjega )
