Kroz došašće smo pripravljali put, doline dizali i bregove spuštali. Bili smo marljiviji, a ponekad je i 'brat magarac' prevladao. To je bilo aktivno i napeto vrijeme, vrijeme 'nemira' koje ima za cilj mir - rođenje Isusovo.
Isus ne bi preživio da uz njega nisu bili njegova majka Marija i Josip. Pravi Bog i pravi čovjek je potreban ljubavi kao svaki drugi čovjek na svijetu. Mi se ostvarujemo jedni preko drugih i potrebni smo pažnje i ljubavi koji su uvjeti života. Kao dar nam Bog dade obitelj, bližnje i prijatelje u kojima sebe nalazimo. Što je važno u obitelji i što možemo naučiti od Svete Obitelji? Sveta obitelj je bila u skladu jer ih je vezao Isus. On je bio središte te obitelji. Josip i Marija su se savršeno razumjeli (ili povezivali) jer je njihova glavna nit bio Isus, Bog i čovjek. U našim životima Bog treba zauzeti središte. Intimna zajednička molitva muža i žene, bližnjih, obitelji, cijele zajednice je uvjet zdravog i djelotvornog življenja i rada. Tako život postaje simfonija odnosa u kojima čovjek živi s Bogom u središtu.
A što kad dođu muke, trpljenja, neshvaćanja ili svađe? U Evanđelju po Mateju 1,19 čitamo da je Josip, kad je vidio da je Marija trudna, trpio ogromnu bol. Zaključio je da vjerojatno 'ima drugog' i htio ju je potajice napustit, tako da ne bude osramoćena. Marija šuti i pati, ali čeka Božju intervenciju. Nakon toga Bog šalje anđela da sve pojasni Josipu. Nakon te patnje, ali ujedno i povjerenja u Boga možemo primijetiti kako se povećala vjera u Božju brigu i ljubav i kako se umnožila čista ljubav, uzajamno povjerenje i divljenje između Josipa i Marije.
U današnjem Evanđelju čitamo kako su Marija i Josip žalosni tražili Isusa tri dana u Jeruzalemu. Nakon što su ga našli, Isus odgovara na Marijino pitanje: Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Kako Marija reagira na te riječi? Bila je u žalosti i boli kad je tražila Isusa i njegove riječi joj bijahu nejasne. Unatoč svemu ona vjeruje u nadi i ljubavi- a majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. Svaki gubitak ili raskid s voljenom osobom je bolan pa bilo to samo na tri dana. Svaki čovjek to osjeća u životu i nekad je trpljenje u tolikoj mjeri da ne vidimo njen smisao. Mogućnost kojom ćemo ublažiti bol, žalost i vidjeti smisao gubitka jest vjera. Imati vjeru u Božji naum i Njegovu providnost. Zauzeti stav djeteta koje se uvijek nada Ocu ma kakva god situacija bila. Što nas onda može rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?… U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. (Rim 8,37)
Kroz obitelj i bližnje ostvarujemo se, a stavljajući u središte Boga sve dobiva smisao i ljepotu. Vidjeti dobro u čovjeku, gledati Krista u bližnjemu i molitvom i sakramentima usavršavati svaki odnos i zajedništvo, putokaz su prema Kraljevstvu Božjem. Makar bilo nerazumijevanja i nejasnoća, svađa, raskida i gubitaka, u Kristu ostajemo jedna obitelj, te nas ne može razdvojiti ni bolest, ni udaljenost pa čak ni smrt. Zato, u Marijinom stavu vjere, nade i ljubavi, neka nam je svima sretan Božić.
A što kad dođu muke, trpljenja, neshvaćanja ili svađe? U Evanđelju po Mateju 1,19 čitamo da je Josip, kad je vidio da je Marija trudna, trpio ogromnu bol. Zaključio je da vjerojatno 'ima drugog' i htio ju je potajice napustit, tako da ne bude osramoćena. Marija šuti i pati, ali čeka Božju intervenciju. Nakon toga Bog šalje anđela da sve pojasni Josipu. Nakon te patnje, ali ujedno i povjerenja u Boga možemo primijetiti kako se povećala vjera u Božju brigu i ljubav i kako se umnožila čista ljubav, uzajamno povjerenje i divljenje između Josipa i Marije.
U današnjem Evanđelju čitamo kako su Marija i Josip žalosni tražili Isusa tri dana u Jeruzalemu. Nakon što su ga našli, Isus odgovara na Marijino pitanje: Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Kako Marija reagira na te riječi? Bila je u žalosti i boli kad je tražila Isusa i njegove riječi joj bijahu nejasne. Unatoč svemu ona vjeruje u nadi i ljubavi- a majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. Svaki gubitak ili raskid s voljenom osobom je bolan pa bilo to samo na tri dana. Svaki čovjek to osjeća u životu i nekad je trpljenje u tolikoj mjeri da ne vidimo njen smisao. Mogućnost kojom ćemo ublažiti bol, žalost i vidjeti smisao gubitka jest vjera. Imati vjeru u Božji naum i Njegovu providnost. Zauzeti stav djeteta koje se uvijek nada Ocu ma kakva god situacija bila. Što nas onda može rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?… U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. (Rim 8,37)
Kroz obitelj i bližnje ostvarujemo se, a stavljajući u središte Boga sve dobiva smisao i ljepotu. Vidjeti dobro u čovjeku, gledati Krista u bližnjemu i molitvom i sakramentima usavršavati svaki odnos i zajedništvo, putokaz su prema Kraljevstvu Božjem. Makar bilo nerazumijevanja i nejasnoća, svađa, raskida i gubitaka, u Kristu ostajemo jedna obitelj, te nas ne može razdvojiti ni bolest, ni udaljenost pa čak ni smrt. Zato, u Marijinom stavu vjere, nade i ljubavi, neka nam je svima sretan Božić.
