Krist nas želi poučiti onome što je od početka. Zato trebamo biti spremni odložiti svoja shvaćanja i otvoriti se istini.
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. (Mk 2,23 – 3,6)
Subota je stvorena radi čovjeka.
Vidimo iz događaja kojeg nam evanđeoski odlomak donosi da je stvar koja je posrijedi različito shvaćanje subote: s jedne strane stoji Prorok, novi učitelj u narodu sa svojim shvaćanjem, a s druge strane farizeji, sljedba koja se trudi obdržavati i što vjernije narodu prenositi Zakon sa svim njegovim odredbama. Tko je u pravu?
Krist, kao što možemo vidjeti i iz drugih prilika, se trudi uvijek vratiti se onome izvornome, onome iz čega sve izvire, onome što je bilo u početku. Tako će, govoreći o propisima nečistih i čistih jela, reći da čovjekova nečistoća iz srca izvire; drugi će puta ustvrditi da ne može muž ženu ni žena muža ostaviti jer ih je od početka Bog združio, itd. Sada, proglasujući subotu stvorenom radi čovjeka, očito je da Krist i u tom području želi obnoviti čovjeka i njegovo shvaćanje. Zato bi nam bilo važno vratiti se k izvoru subote, subotnjeg počinka kako bismo shvatili što on uistinu znači.
Svetkovanje subotnjeg počinka je – prema Knjizi izlaska – poradi Božjega počinka sedmog dana stvaranja, kada je Bog odmorio od svoga djela. I tu nalazimo nešto veoma znakovito. Bog blagoslivlja i posvećuje sedmi dan, dan kada ništa nije stvarao, što znači da blagoslivlja i posvećuje sâmo vrijeme sedmoga dana. To vrijeme postaje sveto vrijeme. Kasnije će Židovi svoj počinak obdržavati, svetkovati upravo kao spomen na taj Božji počinak. Bibličar fra Anto Popović o tome kaže: „Počinak sedmoga dana može biti shvaćen kao priprava za primanje blagoslova i za susret sa svetom stvarnošću.“ I upravo u tome je ključ, ono bitno svetkovanja subote („svetog vremena“): ući u Božji blagoslov i imati udjela u Božjoj svetosti. Tako bit subote nije ne-djelovanje već djelovanje, ali na drugačiji način. Baš zato Isus iscjeljuje čovjeka u subotu i pruža mu Božju snagu i silu, kako bi čovjek imao udjela u Božjem blagoslovu i posvećenju. On pokazuje da je u Božjoj biti život, i da je njemu na srcu čovjek, a ne zakon.
Neka nam ovo bude uputa kako živjeti: uvijek u skladu sa životom i za život, a također i kako svetkovati naš Dan Gospodnji, nedjelju, tako da nam ona ne bude samo ne-djelja, već dan u koji ćemo gledati što više se približiti Bogu, njegovom blagoslovu i svetosti.
