Liturgija Riječi Dvadeset druge nedjelje kroz godinu poziva nas na držanje i obdržavanje Božjih zakona, ali obdržavanje tih zakona mora biti ne samo vanjsko nego zahtijeva od nas prisan suodnos sa svojim Bogom.
Isus u današnjem Evanđelju traži od svakog od nas čisto vjerničko srce, iz kojeg neće proizlaziti ono što onečišćuje ljudsku dušu. Isus lijepo kaže u Evanđelju: "Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje."
Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka. Isus vidi i zna da ga narod štuje samo ustima, a srce naroda je daleko od Njega i njegovih zapovijedi. Nije dovoljno samo ustima ispovijedati: to se može cijeli dan, a da ne postignu nikakvi rezultati. Pa makar i cijeli dan klečao na koljenima i izmolio stotinu krunica, ali ako nema istinskog susreta u mojoj molitvi (ne mislim na susret s nečim nestvarnim, nevidljivim, u nekom među prostoru nego na susret s Osobom koja se zove Isus Krist) ništa se neće promijeniti. Ako se taj susret dogodi, neupitno se mijenja moj način života, molitve,shvaćanja molitve, svijeta odnosa prema svijetu, životu itd. Ne našom zaslugom nego zaslugom onoga koji je sposoban sve vidjeti, koji čita namisli ljudske. "Traži se srce koje želi živjeti cjelovitog Boga, koje će ga slaviti i proslavljati svojim postojanjem, svojim kucanjem.“ To nam lijepo potvrđuje i sv. Jakov u današnjem drugom čitanju u svojoj poslanici kad kaže: "Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše! Budite vršitelji Riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.“ Biti Božji, biti s Bogom, nije samo obdržavanje pučkih običaja, pobožnosti, predaja, određenih navika koje se s vremenom mijenjaju, nego je važno čisto srce koje Bog daje onima koji mu se potpuno predaju, bez pristranosti. I današnji psalam nam govori: “Tko smije prebivati u šatoru tvome, Gospodine?“ Smije prebivati čovjek čista srca, onaj koji je primio riječ Božju i živi je. Onaj koji vjeruje u svoje vlastito obraćenje i čezne za njim, nastoji ga ostvariti svaki dan.
Pozvani smo ostvarivati Kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji. Stoga bi se svatko od nas, prvi ja, trebao odlučnije opredijeliti za Isusa i Njegove propise, koji za nas kršćane nisu samo zakoni nego i smjernice za ostvarivanje Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, a to je Isusova prisutnost u mom i tvom životu, radu, u mojim odnosima s drugima te s onima s kojima živim.
Otajstvenost Isusove prisutnosti u tišini moga ili tvoga srca nije u mnoštvu izgovorenih riječi u određenoj molitvi nego u razumijevanju i življenju Njegove Riječi - Evanđelja.
Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka. Isus vidi i zna da ga narod štuje samo ustima, a srce naroda je daleko od Njega i njegovih zapovijedi. Nije dovoljno samo ustima ispovijedati: to se može cijeli dan, a da ne postignu nikakvi rezultati. Pa makar i cijeli dan klečao na koljenima i izmolio stotinu krunica, ali ako nema istinskog susreta u mojoj molitvi (ne mislim na susret s nečim nestvarnim, nevidljivim, u nekom među prostoru nego na susret s Osobom koja se zove Isus Krist) ništa se neće promijeniti. Ako se taj susret dogodi, neupitno se mijenja moj način života, molitve,shvaćanja molitve, svijeta odnosa prema svijetu, životu itd. Ne našom zaslugom nego zaslugom onoga koji je sposoban sve vidjeti, koji čita namisli ljudske. "Traži se srce koje želi živjeti cjelovitog Boga, koje će ga slaviti i proslavljati svojim postojanjem, svojim kucanjem.“ To nam lijepo potvrđuje i sv. Jakov u današnjem drugom čitanju u svojoj poslanici kad kaže: "Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše! Budite vršitelji Riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.“ Biti Božji, biti s Bogom, nije samo obdržavanje pučkih običaja, pobožnosti, predaja, određenih navika koje se s vremenom mijenjaju, nego je važno čisto srce koje Bog daje onima koji mu se potpuno predaju, bez pristranosti. I današnji psalam nam govori: “Tko smije prebivati u šatoru tvome, Gospodine?“ Smije prebivati čovjek čista srca, onaj koji je primio riječ Božju i živi je. Onaj koji vjeruje u svoje vlastito obraćenje i čezne za njim, nastoji ga ostvariti svaki dan.
Pozvani smo ostvarivati Kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji. Stoga bi se svatko od nas, prvi ja, trebao odlučnije opredijeliti za Isusa i Njegove propise, koji za nas kršćane nisu samo zakoni nego i smjernice za ostvarivanje Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, a to je Isusova prisutnost u mom i tvom životu, radu, u mojim odnosima s drugima te s onima s kojima živim.
Otajstvenost Isusove prisutnosti u tišini moga ili tvoga srca nije u mnoštvu izgovorenih riječi u određenoj molitvi nego u razumijevanju i življenju Njegove Riječi - Evanđelja.
