Umor, nenaspavanost, uvijek neka žurba i trka, učestala zvonjava mobitela i mnoštvo neodgovorenih mailova. Zvuči poznato? I onda, čitajući i slušajući Riječ koja nam je upućena ove nedjelje, osjećamo poziv na budnost i trijeznost.
Kako sve to uskladiti? Ne bih sad pričao priče o modernom čovjeku i o njegovim mukama i traženjima. Čini mi se bitnijim (ali svakako povezanim sa sadašnjim vremenom) progovoriti o slušanju. Kako uopće čuti poziv? Iako je moderno vrijeme (pa više govorim, nego što slušam), iako puno trčim (premda uvijek jedva sklapam kraj s krajem), iako mi nedostaje svaki dan još nekoliko sati vremena kako bih sve stigao (a i tada vjerojatno ne bih sve stigao), kako se odnosim prema svom organu sluha za duhovne stvarnosti? Je li on uopće uključen u mome konkretnom okruženju ili sam ga stavio na čekanje ili, još gore, isključio?
Taj dolazak Gospodinov. Što ćemo s njim? Prošlo je mnogo godina otkada je Isus hodao zemljom. I još uvijek se ništa ne događa po tom pitanju. Istina, grozne stvari se događaju svakodnevno i sve je više događaja koji bi se mogle okarakterizirati znakovima koji ukazuju na Kristov ponovni dolazak? Jeremija govori o ispunjenju obećanja i izdanku pravednom (Jr 33,15) koji će niknuti u domu Izraelovu i domu Judinu (33,14). Luka pak govori o drugom Kristovu dolasku. Ono što povezuje oba dolaska jest izostavljanje vremenske odrednice kad će se to, zapravo, točno dogoditi. Isus iz Nazare je "iznenadio" svoje suvremenike. U očekivanjima jednoga Židova, ali i modernog čovjeka, koja se vežu uz Mesiju postoji mnogo preduvjeta koji se "moraju" ispuniti. Budimo ovaj put realni. Ta tko bi očekivao Mesiju u nekoj štalici? Bog je po prorocima obećao nešto veliko, a da starta tu u nečemu neznatnom? Božja logika je uvijek zaprepaštavala čovjeka. Drugi dolazak? Kakva li je tu Božja logika? Luka upozorava na više stvari od kojih bih ovaj put izabrao spomenuti budnost i pažnju.
Budnost je usko povezana s pažnjom. A pažnja se odnosi na srce. Srce je u opasnosti da oteža. Govoreći o organu sluha za duhovne stvarnosti, mislio sam, naravno, na srce. Uho također treba biti otvoreno za osluškivanje Njegova govora kroz stvorenja. I uho i srce su vrlo rizična područja. Lako oglušim na brata čovjeka i ne čujem ga. A Boga je ionako teško čuti i kad se trudim, a kamo li kad mi se srce zaposli drugim stvarima pa uopće ne obraća pozornost na ono što mu je primarno. Luka govori o proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama (Lk 21,34). A onaj dan će nadoći kao zamka (21,35). Bilo bi puno idealnije da znam kad će se sve to zbiti, a ne da Gospodin dolazi kao u nekoj lovačkoj priči i postavlja mi zamku i nada se dobrom ulovu. Ovo zvuči dosta okrutno i ja ne vjerujem u takvog Boga. Bog u kojeg vjerujem želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2,4). Ali nam svejednako daruje život i pušta nas slobodno odlučiti. Slobodno osluškivati. Slobodno spavati ili biti budni. Slobodno imati poletno srce ili srce opterećeno mnogim utezima. Bog ne prisiljava. On osvaja jedino onda kad se mi dopustimo osvojiti. Cervantes reče da u ljubavi i u ratu utvrda koja pristane na pregovore biva osvojena. Mislim da ću započet s pregovorima...
Taj dolazak Gospodinov. Što ćemo s njim? Prošlo je mnogo godina otkada je Isus hodao zemljom. I još uvijek se ništa ne događa po tom pitanju. Istina, grozne stvari se događaju svakodnevno i sve je više događaja koji bi se mogle okarakterizirati znakovima koji ukazuju na Kristov ponovni dolazak? Jeremija govori o ispunjenju obećanja i izdanku pravednom (Jr 33,15) koji će niknuti u domu Izraelovu i domu Judinu (33,14). Luka pak govori o drugom Kristovu dolasku. Ono što povezuje oba dolaska jest izostavljanje vremenske odrednice kad će se to, zapravo, točno dogoditi. Isus iz Nazare je "iznenadio" svoje suvremenike. U očekivanjima jednoga Židova, ali i modernog čovjeka, koja se vežu uz Mesiju postoji mnogo preduvjeta koji se "moraju" ispuniti. Budimo ovaj put realni. Ta tko bi očekivao Mesiju u nekoj štalici? Bog je po prorocima obećao nešto veliko, a da starta tu u nečemu neznatnom? Božja logika je uvijek zaprepaštavala čovjeka. Drugi dolazak? Kakva li je tu Božja logika? Luka upozorava na više stvari od kojih bih ovaj put izabrao spomenuti budnost i pažnju.
Budnost je usko povezana s pažnjom. A pažnja se odnosi na srce. Srce je u opasnosti da oteža. Govoreći o organu sluha za duhovne stvarnosti, mislio sam, naravno, na srce. Uho također treba biti otvoreno za osluškivanje Njegova govora kroz stvorenja. I uho i srce su vrlo rizična područja. Lako oglušim na brata čovjeka i ne čujem ga. A Boga je ionako teško čuti i kad se trudim, a kamo li kad mi se srce zaposli drugim stvarima pa uopće ne obraća pozornost na ono što mu je primarno. Luka govori o proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama (Lk 21,34). A onaj dan će nadoći kao zamka (21,35). Bilo bi puno idealnije da znam kad će se sve to zbiti, a ne da Gospodin dolazi kao u nekoj lovačkoj priči i postavlja mi zamku i nada se dobrom ulovu. Ovo zvuči dosta okrutno i ja ne vjerujem u takvog Boga. Bog u kojeg vjerujem želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2,4). Ali nam svejednako daruje život i pušta nas slobodno odlučiti. Slobodno osluškivati. Slobodno spavati ili biti budni. Slobodno imati poletno srce ili srce opterećeno mnogim utezima. Bog ne prisiljava. On osvaja jedino onda kad se mi dopustimo osvojiti. Cervantes reče da u ljubavi i u ratu utvrda koja pristane na pregovore biva osvojena. Mislim da ću započet s pregovorima...
