Često kad su ugase svjetla u sobi i kad se krene na počinak zna biti najbolje vrijeme za razmišljanje o proteklom danu.
Glazba, koju nerijetko puštamo i po noći, zna poslužiti za rastjerivanje takvih misli. No, tišina, koja zna zavladati u ta doba, je nešto vrlo fascinantno. Apsolutna tišina. A čovjek mora o nečemu misliti, pa makar to bile i najveće gluposti. U vrijeme prije spavanja, može se čuti, preporuča se ispit savjesti. To je kao mali test proteklog dana, malo matematike utemeljene ne na brojevima nego na odnosu dobrog i lošeg. Plus i minus. Eto malo prave matematike. Što sam učinio pozitivno, a što negativno? Što me je izgradilo, a što razorilo?
Sa svih mogućih strana danas nam stižu raznorazni savjeti. Pljušte iz mnoštva emisija prilagođenih raznim uzrastima, iz časopisa za ciljani sloj ljudi, s televizije i radija, te napokon tog nezaobilaznog interneta. Čovjek bi se možda nekad i odmorio od pustih savjeta i mislio svojom glavom. I onda, gle čuda, ode u crkvu. A tamo velečasni grmi s propovijedaonice. I opet dijeli savjete. I opet netko tom jadnom, običnom čovjeku dijeli životne lekcije. Može li onda čovjek išta učiniti, a da se prije toga ne posavjetuje s nekim časopisom, guruom, svećenikom ili nekim vrlo mudrim čovjekom... Ipak, navečer kad ostane čovjek ostane sam sa svojim mislima, doslovce prepušten samome sebi, makar na par trenutaka prije negoli utone u san, pita se prema kojim standardima obaviti taj ispit savjesti. Tko će mi pokazati i dati taj formular gdje mogu staviti plus i minus?
Čini mi se i jest glupo uspoređivati Krista s nekim guruom iz modernog časopisa. Radosna vijest bi nas trebala obradovati. Prihvatiti Radosnu vijest znači radovati se životu i uživati u njemu. Danas čujemo Krista kako govori o ljubavi, opraštanju i molitvi. Ponekad otvaranjem Svetog pisma želimo pronaći konkretne odgovore na naše konkretne nevolje. Razočaramo se brzo, jer nećemo tamo naći instantni odgovor kako dobiti na lutriji, kako se izvući iz financijskih problema, kako osvojiti djevojku, kako reći nekome da nam se sviđa, kako prestati pušiti... Baš ovi naslovi blješte s časopisa kojima su urednici sveprisutni i sveznajući gurui. A Krist priča o nekakvom opraštanju, ljubavi i molitvi. Ima li mjesta za sve to uopće u modernom društvu. Treba li to uopće današnjem svijetu? Nakon ovih par redaka, pitate se, stoji li još uvijek ona moja teza s početka ovog odsjeka.
Baš je zato Krist moj favorit, ako ga smijem tako nazvati. On pogodi u bit problema. On ne okoliša. On govori, zapravo, o onome o čemu nitko drugi ne govori ili se ne usuđuje progovoriti. Njegove riječi su snažne, najsnažnije. One će me uzdrmati. One će mi pokazati što radim krivo. Da, reći ćemo, i raznorazni gurui postavljaju dijagnoze i upućuju kako se izvući iz problema, ali, ima tu i ovaj neizostavni ali, Krist je taj koji se bavi dijagnozom našeg čovještva i upućuje nas na put koji će nas dovesti ravno do Njega. Teško je gledati dalje iz ove doline suza, ali važno je znati da postoji „ono“ dalje. Da ne završava sve s ovim u dolini suza. Da nije najveći problem u životu je li moja frizura postojana i hoće li mi šminka izdržat čitavu noć. Pomalo banaliziram, barem se nadam da banaliziram, ali uz Krista ovo zaista izgleda tako beznačajno. Što bih to ja mogao reći kako bih pokazao da opraštati, ljubiti bližnjega i moliti vrijedi i da je sve to atraktivnije od svih ostalih ponuda koje nas inače bacaju na koljena? Nisam ja pravi koji sve to može posvjedočiti. Krist je pokazao kako to ide. Ja samo pokazujem prstom na Njega...
Sa svih mogućih strana danas nam stižu raznorazni savjeti. Pljušte iz mnoštva emisija prilagođenih raznim uzrastima, iz časopisa za ciljani sloj ljudi, s televizije i radija, te napokon tog nezaobilaznog interneta. Čovjek bi se možda nekad i odmorio od pustih savjeta i mislio svojom glavom. I onda, gle čuda, ode u crkvu. A tamo velečasni grmi s propovijedaonice. I opet dijeli savjete. I opet netko tom jadnom, običnom čovjeku dijeli životne lekcije. Može li onda čovjek išta učiniti, a da se prije toga ne posavjetuje s nekim časopisom, guruom, svećenikom ili nekim vrlo mudrim čovjekom... Ipak, navečer kad ostane čovjek ostane sam sa svojim mislima, doslovce prepušten samome sebi, makar na par trenutaka prije negoli utone u san, pita se prema kojim standardima obaviti taj ispit savjesti. Tko će mi pokazati i dati taj formular gdje mogu staviti plus i minus?
Čini mi se i jest glupo uspoređivati Krista s nekim guruom iz modernog časopisa. Radosna vijest bi nas trebala obradovati. Prihvatiti Radosnu vijest znači radovati se životu i uživati u njemu. Danas čujemo Krista kako govori o ljubavi, opraštanju i molitvi. Ponekad otvaranjem Svetog pisma želimo pronaći konkretne odgovore na naše konkretne nevolje. Razočaramo se brzo, jer nećemo tamo naći instantni odgovor kako dobiti na lutriji, kako se izvući iz financijskih problema, kako osvojiti djevojku, kako reći nekome da nam se sviđa, kako prestati pušiti... Baš ovi naslovi blješte s časopisa kojima su urednici sveprisutni i sveznajući gurui. A Krist priča o nekakvom opraštanju, ljubavi i molitvi. Ima li mjesta za sve to uopće u modernom društvu. Treba li to uopće današnjem svijetu? Nakon ovih par redaka, pitate se, stoji li još uvijek ona moja teza s početka ovog odsjeka.
Baš je zato Krist moj favorit, ako ga smijem tako nazvati. On pogodi u bit problema. On ne okoliša. On govori, zapravo, o onome o čemu nitko drugi ne govori ili se ne usuđuje progovoriti. Njegove riječi su snažne, najsnažnije. One će me uzdrmati. One će mi pokazati što radim krivo. Da, reći ćemo, i raznorazni gurui postavljaju dijagnoze i upućuju kako se izvući iz problema, ali, ima tu i ovaj neizostavni ali, Krist je taj koji se bavi dijagnozom našeg čovještva i upućuje nas na put koji će nas dovesti ravno do Njega. Teško je gledati dalje iz ove doline suza, ali važno je znati da postoji „ono“ dalje. Da ne završava sve s ovim u dolini suza. Da nije najveći problem u životu je li moja frizura postojana i hoće li mi šminka izdržat čitavu noć. Pomalo banaliziram, barem se nadam da banaliziram, ali uz Krista ovo zaista izgleda tako beznačajno. Što bih to ja mogao reći kako bih pokazao da opraštati, ljubiti bližnjega i moliti vrijedi i da je sve to atraktivnije od svih ostalih ponuda koje nas inače bacaju na koljena? Nisam ja pravi koji sve to može posvjedočiti. Krist je pokazao kako to ide. Ja samo pokazujem prstom na Njega...
