Kršćanski život najprije pretpostavlja slušanje Božjega glasa. Samo onaj koji se povukao u tišinu, koji je odvojio svoje vrijeme za Boga može ispravno djelovati. Molitvom ne postajemo pasivni promatrači životnih događaja, nego aktivni suradnici.
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
Prije par godina, dok sam bio još na početcima svoga franjevačkog puta, imao sam priliku razgovarati s jednim bratom o nekim poteškoćama u kojima se nalazi kako Katolička Crkva tako i kršćanstvo uopće. U tom razgovoru došli smo i do teme planiranja. Naime, kako je problem nas kršćana što mi nešto odlučimo zatim sve isplaniramo i dogovorimo te tek onda na brzinu izmolimo nešto Duhu Svetom. Čini mi se da problem na koji tu nailazimo je taj da naša molitva nije upućena da bude volja Tvoja, nego da Bog ostvari moj plan i to što brže i uz minimalne poteškoće. Tako se nađemo u situaciji da svako malo započinjemo neki novi projekt, a da ni jedan ne dovršavamo. Teško je pomisliti da iza ovako jednog shizofreničnog lutanja stoji neizmjerni Um. Od kršćanstva nam ostaje samo ime, dok svoje loše kopije pokušavamo prodati kao Božja umjetničko djelo.
Mislim da je to poanta ove današnje perikope. Isus dolazi u kuću Marije i Marte. Očito je da ima prisan prijateljski odnos s obje. No, Isus ovdje čini nešto što nas možda i iznenađuje. Dok Marta neumorno radi Marija sjedi do nogu Gospodinovih i sluša. I gdje bi čitač očekivao da bi Isus stao na stranu marljive sestre Isus hvali Marijin stav. Istina je da je Isus uvijek imao crtu za iznenadit ljude, ali kao i obično mislim da se i ovdje krije dublja poruka evanđelista. Ovim riječima Isus nipošto ne napada rad. Ipak daje prednost molitvi pred radom. To ne znači da bi se moglo opravdati ono što mnogi čine tj. molitvom bježati od rada. Isus ne opravdava one koji bi se stalno sakrivali po crkvama i molitvenim zajednicama dok svakodnevne poslove zapostavljaju. Ipak ima nešto u tome što ga Marija sluša.
Kršćanski život najprije pretpostavlja slušanje Božjega glasa. Samo onaj koji se povukao u tišinu, koji je odvojio svoje vrijeme za Boga može ispravno djelovati. Molitvom ne postajemo pasivni promatrači životnih događaja, nego aktivni suradnici. Onaj koji moli nije sebe odvojio od svijeta, nego se priprema za borbu iz koje zna da će izaći kao pobjednik. Kao što je Marija, slušajući Isusovih riječi, tražila novi način života – Božanske upute – tako i onaj koji moli aktivno Gospodinu govori »evo me, pošalji mene«.
