Ne da mi se uopće ustajat danas…Zvuči poznato, zar ne? I teško je odoljeti. Posebno ako znamo da su posljedice tog našeg slatkog grijeha neznatne, zanemarive.
Kako opisati tu kušnju? Prigoda kada moramo birati između dva puta s tim da je onaj pravi prikazan kao krivi, a krivi put je prikazan kao pravi. U kojem smislu? U tim trenucima ispravan put je predstavljen kao nešto obično, kao dio rutine, kao nešto što se ni po čemu ne ističe, tek kap u moru naših ostalih čina. Sve kao i inače: znoj, žuljevi i još malo znoja. A krivi put je predstavljen kao izazov, kao put na kojem se čovjek bez po muke može dočepati zacrtanog cilja, kao put prema slavi, kao kap izvađena iz mora, tj. oslobođena od mora, jedinstvena. Jednostavnije rečeno: ispravni put je prikazan kao tlaka, a krivi put, odnosno izbor, kao uživancija. I kako odoljeti?
Prolazeći put od kušnje do kušnje čovjek postaje ili jači ili slabiji, ovisno o njegovu izboru. Teško je uhvatiti konstantu u jačanju, u dobrim izborima. Zašto? Pa toliko je kušnji! A mi jadni ljudi, uživamo se pravdati i ispričavati onom: Errare humanum est. Dodao bih ovoj staroj mudrosti: Ali ne previše! Čovjek ima toliko snage i sposobnosti biti jak i oduprijeti se kušnjama. Kako? Iskustvom! Polazeći od malih stvari, malih kušnji, čovjek se uči kako izabrati dobro i ostajati na pravom putu. Tako izgrađen u malim stvarima bit će spreman i za ozbiljnije kušnje, tj. na suočavanje s njima.
Isusove kušnje su primjer kako se odlučno obračunati s napasti. Čovjek se naročito u krizi teško obračunava s kušnjama. Pogled mu je zamagljen, ne vidi izlaza, koljena mu klecaju, a vremena za odluku sve manje. Uz ove kušnje u pustinji prisjećam se i one na Golgoti: Ako si Sin Božji, siđi s križa, pa ćemo ti vjerovati! (usp. Mk 15, 32). Pa i one druge: Zar ti nisi Mesija? Spasi sebe i nas! (Lk 23, 39)
Dugoročni ciljevi i projekti utemeljeni na principima dobra i poštenja izgledaju unaprijed osuđeni na propast u svijetu i društvu gdje vlada zakon džungle ili, bolje rečeno, gdje vladaju neki čudni zakoni profita i sebičnosti. Logično će se netko zapitati: Zašto bih ja bio taj koji će biti dobar? Isplati li se biti dobar? Nije li lakše biti kao i drugi i ipak se prepustiti kušnji?
Isus poručuje svojim primjerom: Nema ustupaka! Nijednoga! Nikada!
Vjerodostojna je riječ:
Ako s njime umrijesmo,
s njime ćemo i živjeti.
Ako ustrajemo,
s njime ćemo i kraljevati.
Ako ga zaniječemo,
i on će zanijekati nas.
Ako ne budemo vjerni,
on vjeran ostaje.
Ta ne može sebe zanijekati!
2 Tim 11-13
