Na Četvrtu nedjelju kroz godinu Crkva pred nas u Evanđelju stavlja tzv. Isusov govor na gori – govor o blaženstvima. S pravom se možemo pitati: tko su oni koji su blaženi, oni o kojima danas Isus progovara?
Oni o kojima Isus govori su:
Siromasi duhom – Isus je prezirao bijedu života – što je očito iz Njegova djelovanja. Toliko se brinuo za siromašne i sve koji su u oskudici, koji su gladni. Ali ovdje bi bilo pogrešno shvatiti da je Kraljevstvo nebesko onih koji su u materijalnoj oskudici. Ne! I oni, iako bijedni, mogu ga izgubit! Za bogataše se kaže da su u velikoj napasti da ga izgube zbog oholosti. Naprotiv, povijest nam je svjedok da se mogu posvetiti i oni koji imaju velika materijalna dobra – toliki su primjeri o takvim ljudima. S druge strane, siromasi zbog svoje oskudice nisu uopće lišeni te napasti, te ga mogu tako izgubiti. Isus prije svega misli na ponizne, koji svojom poniznošću otvaraju vrata Kraljevstva o kojem Isus govori! A biti ponizan ne znači: biti samozatajan, tih, neprimjetan, povučen, nego biti ono što jesam. Jer upravo takvi kakvi jesmo, onakve kakve nas je Bog stvorio, On kroz nas može najviše učiniti, djelovati... S razlogom nas je takve stvorio. Zato je potrebno prihvatiti samoga sebe! Nitko od nas nije toliko siromašan da u susretu s drugim ne može tom drugom darovati Isusa Krista.
Ožalošćeni – Ove Isusove riječi mogli bismo shvatiti "blago vama koji oplakujete svoje grijehe!" Nakon svakog počinjenog grijeha u čovjeku nastaje ona teška i nepodnošljiva muka. Međutim, to je sveta muka – sveti nemir – u kojem je prisutan Bog, gdje On snagom svoga Duha ne ostavlja svoje stvorenje: kojeg odgaja, čisti i oslobađa od čavala s kojima se čovjek sam razapeo. Papa Lav Veliki će reći da ova žalost nema nikakve veze sa žalošću ovoga svijeta. Žalost je ovoga svijeta nastala jer je povrijeđena nečija oholost, taština, a sveta žalost jer se vrijeđa presveta ljubav Božja.
Krotki – "Oni će baštiniti zemlju!" O kakvoj bi se zemlji moglo raditi? To sigurno nije ova zemlja na kojoj živimo, mičemo se i jesmo. "Zemlja" o kojoj Isus govori nebeska je domovina koju će baštiniti svi ovi o kojima Isus danas progovara. Gore u nebeskom Jeruzalemu nitko im nikada više neće moći uskratiti ono što im pripada, ono što su zaslužili nasljedujući svoga Gospodina "ne ostavivši" ga samoga u Getsemaniju i na Kalvariji. A kada dođu "gore" zaboravit će na sve muke, patnje i boli kroz koje su morali prolaziti.
Gladni i žedni pravednosti – To su oni koji svim svojim srcem, cjelinom svoga bića žeđaju za Gospodinom. Oni će svoju žeđ u potpunosti utažiti tek u Nebu kada budu u punini sa svojim Gospodinom, jer svjesni su da ova zemlja ne može zadovoljiti njihove apetite za pravednošću. A ljubiti pravednost ne znači ljubiti Boga koji je pravedan, nego Boga koji je sama Pravednost (Papa Lav Veliki).
Milosrdni – Kao što i sama riječ kaže: to su oni koji imaju milo i blago srce, ispunjeno samim Bogom! Oni koji će uvijek osuditi grijeh, a nikada grešnika, pa će i njima samima Bog biti milosrdan i pravedan sudac.
Čisti srcem – Nije čisto srce, bezgrešno srce! Takvo je srce samo jedno srce, srce Blažene Djevice Marije. Čisto je srce ono koje se: muči, bori, ne odustaje, koje "ljubi" svoje slabosti i tako ostaje u poniznosti u potpunoj ovisnosti o Bogu. To je ono srce koje se trudi biti čisto i nevino, pa kada se i onečisti ima povjerenje u Boga koji će ga očistiti i povratiti na staze čistoće – srce ispunjeno vjerom!
Mirotvorci – oni koji stvaraju mir, koji ga nose i daruju drugima. Ako ja sam ne posjedujem taj mir, onda ga nisam ni sposoban darovati i nositi drugima. Davno je sv. Augustin napisao: "Mir nije puka odsutnost rata''. Mir je jedna puno dublja stvarnost. Ne može se ostvariti silom – to je samo prividni mir koji će kad tad izazvati nemir s nesagledivim posljedicama. Stvarni mir, koji sâm Bog začinje u dubini našega srca, pretpostavlja potpunu čovjekovu slobodu, čovjeka slobodna od svih okova, zarobljenosti, robovanja i svega što nas sputava u ostvarenju toga mira. Kao što nam i Psalmist posvjedoči: ''samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje'' (Ps 62, 2)!
Progonjeni zbog pravednosti – Oni koji su se pred navalama teških kušnji spremni odreći samih sebe i puninom svoga života posvjedočiti za Krista koji je pravednost. Među njih ubrajamo slavne i hrabre mučenike koji su bili dostojni ponijeti palmu mučeništva. Oni su u svome životu na prvo mjesto stavili Boga i Njegovu Crkvu!
I na kraju: obratimo pozornost na mjesto na kojem Isus govori prisutnima! Da bi im progovorio "uziđe na goru", znači: bio je na uzvišenijem mjestu od okupljenih. Ova slika Isusa na gori, na uzvišenijem mjestu, dok mnoštvu tumači osam blaženstava, također ima svoju poruku! Blaženstva kao takva nisu sebi cilj, ona nam sama po sebi ne mogu osigurati Kraljevstvo nebesko, ali život nas po ovim blaženstvima vodi do Isusa. Živjeti blaženstva katkada je kao penjati se uz strmo brdo, penjati se uz neki put koji umara i iscrpljuje čovjeka! Ali na vrhu toga brda, toga puta je Isus koji kaže: "Dođite svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti... i naći ćete spokoj dušama svojim'' (Mt 11, 28 – 29)! Isus je vrhunac našega života! I da bismo dosegnuli taj vrhunac, potrebno se svaki dan iznova odlučivati i oduševljavati za Isusa. Jer drugačije jednostavno ne možemo izdržati teške napore penjanja uz strmovite i trnovite životne putove koji vode do Isusa. Bez toga oduševljenja teško da ćemo se popeti Isusu koji nas čeka na "gori života". Ti putovi, iako naporni, nose sa sobom jedan neizmjeran Božji dar, a to je mir – mir u Bogu. Sinovi zemlje svoju ljubav izražavaju ružama, a Gospodin, kao poruku svoje ljubavi, šalje trnje (sv. Terezija Avilska). Život bez križa je promašen život! Križ je trijumf ljubavi nad zlom. Iako križ na prvi pogled ne obećava nego odbija, za razliku od grijeha koji nudi brda i doline, lagan i bezbrižan život, iza križa slijedi uskrsnuće, a iza grijeha stranputica i propast.
Svi ovi blaženi, kakvi god da jesu, o kojima Isus progovara u današnjem Evanđelju, imaju "ulaznicu" za Kraljevstvo Božje. Sama nam ta činjenica svjedoči da je Božja logika nešto drugačija nego naša ljudska i da se u Kraljevstvo nebesko ulazi ovdje na zemlji, a ne gore u Nebu.
