Konkretna pitanja za nas danas su: Koja blaga zgrćem? Ona pred Bogom ili ona pred čovjekom?
Iz svetog Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«
Jedna od važnih poruka Lukina evanđelja je: „Bog se brine za sutra. Za danas se pak traži čovjekovo zalaganje.“ Isus ovim odlomkom i pričom pokazuje veliko sinovsko pouzdanje koje stavlja u svoga vječnog Oca na nebesima. Mogli bi stoga reći kako nam evanđelje ovdje donosi i važan element kristologije i Isusove svijesti.
Učitelj iz Nazareta, kao i uvijek, traži ono bitno, korijen problema. Čovjek koji mu prilazi u svađi je sa svojim bratom. Braća se svađaju zbog 'prekomjerne želje' za posjedovanjem. U sukobu su zbog podjele imanja. Nešto slično imamo i u prispodobi o Milosrdnom Ocu gdje imanje priječi dvojici braće odnos ljubavi i povjerenja. Više ne vide jedan drugog, nego samo moć, novac, bogatstvo. Čovjek lako povjeruju u privid bogatstva, pa je uvjeren da će u materijalnim dobrima naći vlastitu sigurnost. Isusova prispodoba o pohlepnom i bogatom čovjeku zato je i danas vrlo aktualna, u vremenu kada se gotovo sve mjeri uspjehom i profitom. Valja kazati kako materijalno ne bi predstavljalo problem kada iz njega ne bi proizlazili osjećaji ljubomore i zavisti. Čovjek iz priče, bogataš je bez lica i imena. On nema ni žene, ni djece, ni odnosa s drugim ljudima. U njegovom životu nema mjesta za druge i sve se vrti oko vlastitoga ja. On priča sa samim sobom. A nije svjestan da mu je sve darovano, počevši od života.
„Luđače“ – tako Isus oslovljava ovoga pojedinca iz priče. Lud je jer je zaboravio na Boga i vječnost i uzdao se samo u ono vidljivo. Ostao je siromašan duhom. Rabbi posvješćuje kako materijalno bogatstvo ne može osigurati budućnost, niti mir. U trenutku kada čovjek, pored uspjeha i dobiti zaboravi na izvor svakoga blagoslova i bogatstva – Boga, počinje sigurna propast. U svome obraćanju bogatašima Isus se jasno odredio: „Jao vama, bogataši, imate svoju utjehu!“ (Lk 6, 24). Konkretna pitanja za nas danas su: Koja blaga zgrćem? Ona pred Bogom ili ona pred čovjekom?
Možda si je uz današnju Božju riječ dobro posvijestiti zahvalnost, odliku koju nerijetko zaboravljamo. Neka naša molitva ne bude samo prosidbena nego neka prije svega bude zahvala za mnoga dobročinstva koja često i previdimo. Netko zgodno reče: „Zamisli da sutra dobiješ samo ono za što si večeras Bogu zahvalio.“ Ovo može biti jako dobar ispit savjesti. Neka psalmistov vapaj bude i naš: „Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce.“
