Lazar je pokazao da mržnja i hula na Boga ne proizlaze iz siromaštva i bolesti, već iz oholosti i arogancije, da se čovjek ne upropašćuje zbog prisutnosti nevolje, nego zbog odsutnosti pobožnosti.
Lk 16, 19-31
U ono vrijeme:
Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’
Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
U poglavlju u kojem se nalazi ovo evanđelje Isus govori o novcu. Govori o nepoštenom upravitelju kojeg gospodar hvali zbog njegove snalažljivosti; o tome kako se ne može služiti dvojici gospodara, Bogu i bogatstvu. A dok je Isus tako govorio, “sve to slušali su farizeji, srebroljupci i rugali mu se.”
Zato nastavlja s ovom prispodobom o bogatašu i Lazaru. Isus imenuje siromaha (Lazar) jer mu je, dok je bio zaboravljen na zemlji, ime bilo zapisano u knjizi života. A bogataša ostavlja bez imena, jer je za svoga života na zemlji primio dobra koja nije dijelio. I zbog toga što u životu nije imao milosrđa prema Lazaru, Bog u smrti nije imao milosrđa prema njemu. Dok su psi dolazili do Lazara da mu svojim jezikom olakšaju boli, on nije pokazao nikakvu suosjećajnost, već samo hladnoću koja je, čini se, gora i od mržnje, te tako pokazao da je gori od zvjeri. Kad je siromah umro, anđeli su ga odnijeli Abrahamu u krilo, dok za bogataša stoji samo da je pokopan.
Isus je na drugom mjestu rekao kako će to izgledati kad dođe kao sudac, kako će izdvojiti dobre i smjestiti ih sebi s desna, a zle sebi s lijeva. I reći će onima s desna da prime kraljevstvo koje im je pripravljeno od postanka svijeta; da prime nagradu zato što su mu, kad je bio gladan, dali jesti, kad je bio žedan piti, kada je bio gol da se odjene. A onima s lijeva reći će da idu u vječni plamen jer to nisu činili. Bogataš je tako završio u vječnom plamenu, u mjestu koje je bez izlaza i prijelaza. Zato kaže Gospodin: "napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva". To znači da ne čekamo da se netko iz pakla vrati među žive kako bi nas uvjerio kakve će nas muke čekati ako ne budemo činili djela milosrđa. Nego već sada, zbog riječi Svetoga pisma, radimo kao onaj nepošteni upravitelj, a ne kao bezimeni bogataš.
No zašto baš takva djela? Zar nema više različitih načina da živimo dobar život? Zar nisu kreposti raznolike? Bogu se na poseban način sviđaju djela milosrđa prema siromasima i one koji to čine, on obasiplje najboljim milostima. Pa i Sveto pismo svjedoči da “milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, a koji griješe bit će dušmani životu svome.”, i još: "Dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati...", i opet: "Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom."
Lazar je pokazao da mržnja i hula na Boga ne proizlaze iz siromaštva i bolesti, već iz oholosti i arogancije, da se čovjek ne upropašćuje zbog prisutnosti nevolje, nego zbog odsutnosti pobožnosti. A on, kao i brod nakon duge i opasne plovidbe, udaran valovima i olujama zemaljskog života, na kraju nalazi smiraj u nebeskim lukama prema riječima Svetoga pisma: "Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede."
Neka nas zla na zemlji ne spriječe da budemo zahvalni. I budimo puni nade da ćemo i mi jednog dana naći smiraj i odmor na onom mjestu gdje se Lazar sada tješi.
