Čisti srcem gledaju na sve oko sebe kao na dar. U svakom svom djelovanju, makar im možda to i ne bilo pri svijesti, nastoje proslaviti Boga.
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« (Mt 5, 1-12a)
Može se reći da blaženstva koja je Isus izrekao u svom govoru na gori tvore središnjicu Isusovog nauka i srž kršćanskoga života. Mislim da onaj tko se bude držao ovih, naizgled jednostavnih, uputa neće izbjeći patnju života, ali će zasigurno kroz njega prolaziti mirne savjesti te na kraju primiti ono kraljevstvo što nam je sam Bog obećao. S razlogom Crkva upravo ovaj odlomak evanđelja stavlja danas pred nas; upravo su nebrojeni sveci dospjeli do Boga držeći se ovih Isusovih riječi. Budući da bi se o blaženstvima pojedinačno moglo govoriti uširoko odlučio sam se bazirati samo na jednoj. To blaženstvo mi je uvijek bilo najdraže, ali i nekako smatram da ono u sebi u jednu ruku sadrži sva ostala blaženstva.
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati. Mislim da se u ovoj rečenici krije jedna određena dubina Isusovog nauka. Naravno ovdje se radi o slojevitoj čistoći. Prvenstveno mislim da se ovdje ne treba zadržavati na pukoj tjelesnosti, koliko god ovo blaženstvo to i uključivalo. Čisti srcem gledaju na sve oko sebe kao na dar. U svakom svom djelovanju, makar im možda to i ne bilo pri svijesti, nastoje proslaviti Boga. Ne čine dobro da bi postigli nešto, nego čine dobro zbog dobra. I mislim da je ono što je najvažnije onaj koji gleda čistim srcem u svemu Boga gleda. Odatle proizlaze sve ostale njegove misli i sva njegova djelovanja. U svojim šalama nastoji biti smiješan, ali da ne vrijeđa, u svojim obvezama gleda biti precizni i marljivi i u svojim patnjama vidi Božju ruku koja ga kroz sve vodi. Smatram da su najsretniji oni ljudi koji mogu u svima vidjeti dobro i koji ne dopuštaju da im zlo zatamni svu svjetlost. Onaj tko gleda čistim srcem nije samo djetinjasta osoba koja nije iskusila tegobe života pa može živjeti u iluziji da je sve dobro, nego osoba koja unatoč tome svemu nastoji vidjeti dobro u drugima i Božju prisutnost u njima. Ovdje mi najviše pada na pamet sv. Majka Terezija koja je suočena s tolikom patnjom nastojala donijeti barem malo dobra.
Uostalom smatram da je to motiv svih onih kršćana čija su imena zaboravljena ovdje na zemlji, a zapisana su u knjizi života. Upravo takve heroje danas slavi Crkva. O njima i govori sv. Ivan u Otkrivenju kada spominje da je na nebu silno mnoštvo koje nitko ne može izbrojati. Nebo nije rezervirano samo za mali skup posebno privilegiranih, nego poziv svakom čovjeku. I Crkva zna da je neizmjerni broj onih koji su dospjeli, a da nisu ništa nego onima oko sebe ostavili dobar primjer. I ti su se ljudi suočavali za svakidašnjim problemima i život im nije bio nešto osobito drugačiji od našega, ali su ustrajali do kraja. Zbog toga su zasigurno bili progonjeni. Ne samo od službene vlasti, nego i od onih koji su im bili bliski; od svojih suradnika i obitelji koji nisu gledali na svijet istim pogledom. Mislim da su mogli sve to podnijeti jer su bili svjesni dara koji nam je Bog dao. Djeca se Božja zovemo, i jesmo. Kada postanemo svjesni s kojom ljubavlju Bog nas ljubi, mislim da sve ostalo, pa i ono teško, postane lakše. I dalje ostaju životne teškoće i dalje ostaju patnje i rad na sebi i bol i križ, ali i radost i vječnost. Stoga radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!
