Opomena četrnaesta: U ljubavi (se) mijenjajmo
Nemoj samo upirati prstima u druge a da sebe ni ne pogledaš. Promijeni sebe, pa ćeš mijenjati druge, a ako je potrebno, upotrijebi i riječ da drugoga promijeniš.
Nemoj samo upirati prstima u druge a da sebe ni ne pogledaš. Promijeni sebe, pa ćeš mijenjati druge, a ako je potrebno, upotrijebi i riječ da drugoga promijeniš.
No, ova Isusova rečenica se probija kroz daljinu već 2000 godina i danas odjekuje tako snažno. Ali, tko ju danas još čuje? Svi smo zauzeti nečim „važnijim“.
Nakon što smo zajednički proslavili svetu misu i prisjetili se prošlih vremena, počeli smo stvarati nova uz zajedničko blagovanje i druženje uz pjesme i ugodni razgovor sa sestrama.
Da bi se nekoga ljubilo – potrebno ga je poznavati. Naš Bog nas poznaje i do najmanje sitnice. Svaku stvar o nama zna, svaka vlas na glavi nam je izbrojana
Sva svoja obećanja prema nama je izvršio. Red je na nama. Sve nam je dano – samo to trebamo prihvatiti i pripremiti se na žrtvu koja nas neće zaobići te tako doći do pobjede.
Ako nas korizma ne mijenja – mijenjajmo mi svoju korizmu! Ne uzimajmo ju zdravo za gotovo! Nemojmo samo proći kroz korizmu, a da si barem jednom ne podsvijestimo što se to kroz korizmu razmatra...
Biti poslušan čak i onda kada ti stvari zvuče ili izgledaju čudno, možda i nevjerojatne! „Osuđeni“ smo na to da vjerujemo Bogu jer ćemo jedino tako uspjeti biti ono što možemo biti.
Ova nas Opomena može naučiti velikim i važnim stvarima. Da s jednakom zauzetošću radimo sve ono što se od nas traži. Svatko je jednako bitan. I onaj najmanji.
Danas odluči biti samo jedno zrno soli i tračak svjetlosti onima kojima je život neslan ili koji baš ne vide jasno kuda trebaju hodati i – ostvario si svoj poziv!