Odazivom na Božji poziv na radikalno nasljedovanje Isusa Krista ne događa se i promjena kakvu su imali sv. Pavao ili sv. Franjo. Bog poziva a čovjek se odaziva i pokušava ostvariti svoj poziv. Mnogi će reći da se onda ovo odnosi samo na one koji žive redovničkim životom. Ne bih se složio s time.
Bog je došao osloboditi čovjeka od grijeha. Došao je osloboditi nas za sebe. To je lakše reći nama sada, 2000 godina nakon svih događaja. Bilo je potrebno prije razbiti sve unaprijed pripremljene predrasude; pripremiti srca za primanje ove poruke.
Donosimo razgovor s Nives Skoko-Žanić prvom potpredsjednicom Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać
Upravo kroz činjenje djela za druge mi pokazujemo svoju vjeru. No, ne činiti to tako da očekujemo bilo što kao uzvrat. Činiti dobro a ne nadati se uzvratu – u tome se krije prava kršćanska ljubav.
Pustimo Boga u život i ljubimo drugoga! Samo ljubav je kadra promijeniti ovaj svijet i svako stvorenje na njemu.
Ljubav htjela ljubiti. Sin se utjelovio i izvršio djelo otkupljenja da nam pokaže tu Ljubav. Duh Sveti je pak sveza ljubavi Oca i Sina. Trojstvo je u sebi ljubav i jedino kao takvo je moglo biti objavljeno ljudima. Kada shvatimo i prihvatimo tu ljubav – učinili smo dovoljno.
Iako se danas Crkva zadržava u tišini i molitvi pored Kristova groba, mi pred vas stavljamo razmatranje uskrsnuća. Činimo to budući da kroz svaki trenutak Velikog tjedna mi kršćani prolazimo u zajedništvu s Uskrslim.
Događaj na Golgoti u sebi sadržava cijelu povijest i kao takvu je mijenja. Ono što se dogodilo ne ostavlja nas ravnodušnima. Svjedočanstvo je ljubavi koje ostaje za sva vremena. Tamo je na križu visio Onaj koji je za nas postao Izvor dok u isto vrijeme žeđa za nama.
Marija nije mogla donijeti novo vino za goste. Nije ni trebala. Ona nije ravnatelj stola. No, ipak nije htjela čekati čudo. Izazvala je čudo. Učinila je ono što je mogla.
