Članci autora: fra Fran Ćorić

Umjesto „Evo Jaganjca Božjega“ pohvalimo se frazom: „Evo prijatelja Božjega, evo prijatelja ljudi, evo onoga koji odnosi neprijatelja svijeta!“

To znači da mi je vjera uvijek potrebna za neko moje vraćanje u realnost. Post i molitva su mi također potrebni za doticaj sa stvarnošću.

Protrljavši oči Gospodnjim rukama priuštit ćemo si luksuz čuda. Onda ćemo moći promatrati: stvorenje. Gdje god krenemo i kuda god se okrenemo: stvorenje.

I nas želi potegnuti i uzdići u svoju slavu. Jedina naša dužnost je da mu se ničice poklonimo. Prvi korak je učinjen.

Prkosni lik u ovoj priči koji se nikako ne mijenja, je otac, otac koji je izgubljen u samo jednoj stvari: Ljubav. Ona je ta koja mu priječi da se ne mijenja i da djeluje samo po njoj, a da druge mijenja pomoću nje.

Vratimo se na trenutak u scenu Navještenja: Marija koja obavlja svoje obične poslove, dobiva neobičan zahtjev. I naravno da osjeća strah od nepoznatoga. Čovječe, pa može biti kamenovana!

Zaista, veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15,13). Uklapajući ovaj citat iz Ivanova Evanđelja u drugu zapovijed koju Isus naglašava, slagalica života polagano dobiva jasniju i konkretniju sliku u činu nesebične ljubavi iskazane i u najmanjim djelima sebedarja. Zbog toga, odvažimo se činiti!

Razmišljanje o molitvi i duhovnosti prigodom slavlja blagdana svetog Ante Padovanskog

Divnog li povjerenja! Da sam Bog koji se daje za svijet nalaže svom stvorenju da čini ono što je i on učinio!