Blažena (ne)logičnost
Mi trebamo biti „dobri“, dok drugi mogu, i vjerojatno hoće, u određenim trenutcima biti zli prema nama. Svašta…
Mi trebamo biti „dobri“, dok drugi mogu, i vjerojatno hoće, u određenim trenutcima biti zli prema nama. Svašta…
Taktna mjera susreta ostaje netaknuta. On je taj koji suvereno vlada i upravlja nad čudima intime koju svaki pojedinac poput dragulja iznosi pred drugoga. Njemu je sve važno - i mjesto, i vrijeme, i prošlost i budućnost.
Koliko li je samo stamen bio taj stav u čovjeku koji trenutke pred svoju smrt koristi da bi punih pluća govorio o - ljubavi! Ali stvarnost koja još više oduševljava je spoznaja da je svakog od individua koje je susreo u svom životu nazvao prijateljem! Ta jednako je umro za Pilatovo i Petrovo otkupljenje. A veli da nema veće ljubavi doli one kada se polaže život za prijatelje.
Stoga i ti, dragi čitatelju, stupi u razgovor s ovim čovjekom. Dobitak je na tvojoj strani. U svakom pogledu. A jednom kada razgovor dođe svome kraju, shvatit ćeš da je uvijek on bio taj koji je prvi počeo pričati. Zbog toga on i jest najveći komunikator.
Nakon što je msgr. Petar Palić 14. rujna 2020. preuzeo službu mostarsko-duvanjskoga biskupa i trajnoga upravitelja trebinjsko-mrkanskoga, odlučili smo tražiti priliku za intervju, a koja je ostvarena upravo u božićnom vremenu.
Fra Drago Vujević član je Hercegovačke franjevačke provincije, a trenutno djeluje kao misionar u Južnom Sudanu, državi nastaloj prije svega devet godina. Budući da smo prije desetak dana proslavili misijsku nedjelju, učinilo nam se prikladnim kontaktirati fra Dragu i zamoliti ga da nam u intervjuu posreduje svoje misionarsko iskustvo.
Ipak, izgleda kao da se naš stolar više dao motivirati nego isprovocirati. Jer stolovi koje on brusi nisu od drveta ili od kojeg drugog materijala. Sa svojim alatom, on veličanstveno dotiče nevidljivu stvarnost, a tako jasno očitovanu u svakodnevnom ophođenju prema bilo čemu. Nutrinu.
Stoga Isus stupa na scenu. Vrši svoju zadaću. Lomi krhkosti i podijeljenosti te daje cjelinu, Upotpunjuje. Jer je zavodljivost njegova trenutka jača. On nudi konkretnost, jer je i sam konkretan. Traži iskorak u ozbiljnost njegova trenutka koji čini sve novo.
On koji treba biti politički kralj i osloboditi Izrael od Rima, uzlazi u Jeruzalem na magarcu. Simbolu krotkosti i siromaštva. Kao da želi ponovno reći da je njegovo kraljevstvo izvan granica ljudskog shvaćanja te da ne podliježe maču, koplju i bojnoj opremi. To je kraljevstvo koje vlada čovjekom. Ali posebnost ovakvoga kralja nije nasilno preuzimanje vlasti, nego slobodni pristanak budućeg podanika. No ono što je još zanimljivije jest činjenica da onda kada on i preuzme vlast u čovjeku, ne uzima mu slobodu. Dapače, on je daruje u punini. Tko je ovaj?