Odmalena mi Uzašašće nije bilo jasno. Stoje učenici i Marija, a pred njima Isus. Najednom zapuše vjetar, otvori se nebo, a on uzađe. Učenici i Gospa gledaju u nj, dive se i padnu na koljena. Sve je puno svjetla. Ne znam za Gospu i učenike, ali meni u ovom trenutku sve postane nejasno. Zašto se ovo dogodilo? Zašto je taj događaj tako važan da imamo svetkovinu, da ga učimo u školi, da ga razmatramo u krunici?
Kršćanin može patiti. No kršćanin ima još nešto. Kršćanin ima Krista. Ima Gospodina. On liječi, podiže, oslobađa. Kao i Petrovu punicu, hvata nas za ruku. Hvata nas ondje gdje se može opipati bilo srca. Na slikovit način, on našemu beživotnom životu vraća život. Nakon toga, mi ne možemo više samo po svome, sada - ugledajući se na njega - poslužujemo.
Držim da nam ova serija svima omogućuje dublje uroniti u otajstvo Kristova čovještva. On je bio savršen čovjek i u tome ga trebamo nasljedovati. Apostoli su bili nesavršeni ljudi koji su, hodeći za Isusom, putovali prema savršenstvu. Usudimo se i mi ovog došašća krenuti za Isusom. On nas je, postavši čovjekom, izabrao za to. Budimo Izabrani.
Sveti su svi oni koji su na zemlji živjeli po Ustavu Kraljevstva Božjega, koji su ljubili Boga i čovjeka. Oni su osobe koje su slušale Isusove pouke. Oni su nasljedovali Isusa. Isus je pokazao da se Kraljevstvo Božje može živjeti na zemlji, a sveci su to iznova potvrđivali i svaki je u svome vremenu otkrivao i pokazivao načine kako se Kraljevstvo živi.
Obična ovca postat će Kristovom ovcom ako bude slušala njegov glas. Ako joj bude nejasno što on poručuje, ne treba odustati, nego ga pitati ustrajnim razmatranjem, a onda će joj on, kao Pastir, kao Vrata, u svojoj ljubavi otkriti istinu i dovesti je do gledanja Boga, u zajedništvo njegove ljubavi, u život u izobilju.
U prošlosti „sveto“ je bilo ono što je božansko, odvojeno od svijeta. Tako je svetost shvaćao i starozavjetni vjernik. Gospodin, koji je svet, sam je promijenio taj pojam utjelovivši se. On, Drugačiji, Sveti, postao je blizak čovjeku. Odlučio mu je biti prijatelj, brat i otac.
Kad smo našli istinu, ne možemo više raditi kompromise i podilaziti onima kojima ona ne odgovara. Istina nas potiče na proročko djelovanje. Istinu trebamo pokazivati, njome opominjati i, ako to bude potrebno (a hoće), za nju svjedočiti riječju, djelom, ugledom, životom i smrću.
Vršio pokoru i obraćao se. Zanijekao je sve što je moglo biti ispred Isusa, a njega stavio na prvo mjesto. Dao je život za Istinu. Franjo je, kao i Ivan, sve podredio Isusu.
Ti si Pastir moj. Povedi me na izvore voda života i otri svaku suzu s moga lica.
