Kao kršćani smo dužni prihvatiti, posadašnjiti i oživotvoriti poziv i poruku koju nam Isus daje. On zna da smo mi kao nesigurna djeca u prvim koracima. Ali, On je tu da naše korake učvrsti i da ih upravi na put spasenja. Svakodnevno obraćenje treba biti naš životni stav, a ne prolazna odluka.
Nalazimo se u svetom vremenu korizme. Vrijeme je to u kojem smo, uz obraćenje, post i pokoru, pozvani i na intenzivniju molitvu. Narav vremena je takva da nas nužno potiče na iskren i otvoren razgovor s Isusom u molitvi.
Primjećujemo da Isus ne daje svima isto, ali važno je primijetiti da svima daje. Nema čovjeka kojemu Bog nije udijelio neki dar, kojemu nije dao milost da izgrađuje Božje kraljevstvo.
Ponekad se toliko bojimo svoje kože da bismo rado iskočili iz nje i bili ono što nismo. Ali, umijeće življenja je biti ono što jesam i gdje jesam, priznati istinu pred sobom i pred Bogom i svakodnevno u svjetlu Božje riječi ogledati svoj život.
