Ruanda je, okružena Burundijem, DR Kongom, Ugandom i Tanzanijom, zemlja bez izlaza na more. Na prostoru manjem od polovice Hrvatske živi oko 8 milijuna ljudi. Ruanda ima tisuću brežuljaka i tisuću problema.
Zemlja je to krvi, zemlja je to plemena Hutu i Tutsi. Tamo je u tri mjeseca ubijeno oko milijun ljudi. Neviđen masakr. Pjesnik bi rekao: "Prošetala se povijest u sramotničkoj halji." Svijet je gledao i svojom šutnjom poput Marka Porcija Katona bezbrižno rekao: "Uostalom, smatram da Ruandu treba razoriti." U vrijeme najvećeg klanja u Ruandi donesena je odluka o smanjenju broja mirovnih trupa UN-a na svega 270, a stručnjaci tvrde da se zločin mogao spriječiti intervencijom svega 5000 mirovnih trupa Međunarodne zajednice. Ruke koje pomažu, svetije su od usana koje mole. Svijet je mogao pružiti ruke spasa, ali nije pružio. Netko je jednom prigodom rekao: "Da je Dante živio u vrijeme rata u Ruandi, njegov pakao drukčije bi bio opisan, a njegovo djelo ne bi se više zvalo komedija." Ipak ima netko tko je volio Ruandu, ima netko tko je ljubio čovjeka Ruande, ima netko tko je spasio čast svijeta, ima netko tko je dao svoj život za slabe, ima netko tko je znao da može pomoći, a ne može umrijeti jer kraja nema. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda, a on je fra Vjeko Ćurić - franjevac koji se jednom rađa. Ono najbolje što franjevački red može dati, jer boljih nema, darovao je Ruandi. Fra Vjeko je rođen 26. travnja 1957. u župi Osova, sin Bosne Srebrene. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio fratar koji je uvijek bio na strani slabih, franjevac koji je pomagao čovjeku, a najmanje je bilo važno je li on bio Hutu ili Tutsi. Sam je jednom zgodom kazao: "Ja volim čovjeka i, unatoč ovome masakru, ja još uvijek vjerujem u čovjeka." Kada bi vojnici dolazili s mačetama u crkvu da nađu ljude koje je on skrio, kazao bi: "Što ćete ovdje, ja vas poznajem, do jučer ste išli na misu", a oni bi ga čudno gledali i postiđeni napustili crkvu, jer znali su da čine krivo. Na tisuće ljudi on je spasio, a noću nije spavao, znao je reći kako noć nije za spavanje nego prilika za spašavanje. Doista nakon njegove smrti, u zamjenu došla su desetorica franjevaca da zamjene jednoga fra Vjeku. Papa Ivan Pavao II. je njegovu smrt tužno priopćio, a njegova braća franjevci kažu da su ga ubili prijatelji, kojima je on tu večer bio domaćin u svome domu.
Fra Vjeko je pokopan u Ruandi, a pokraj njegova groba stoje zagledana djeca. Možda će jedno od njih postati kao fra Vjeko, franjevac koji je uvijek na strani slabih.
