Danas se franjevačka obitelj diljem svijeta spominje svojih prvih svjedoka za Krista - svetog Berarda i drugova, koji su svoju mučeničku smrt za Krista podnijeli 1220. g. u Maroku.
Danas se franjevačka obitelj diljem svijeta spominje svojih prvih svjedoka za Krista: Berarda, Petra, Otona, Akursija i Adjuta ili popularnije zvanih – svetog Berarda i drugova, koji su svoju mučeničku smrt za Krista podnijeli 1220. g. u Maroku.
Prve kršćanske zajednice mučeništvo su promatrale kao najveći dar od Boga, najuže suobličenje s Kristom. No, patnja i trpljenje danas zvuče veoma odbojno u svjetlu medija koji propagiraju lagodan i moderan život u udobnosti naše kuće gdje nam je sve nadohvat ruke i kao na stol servirano. Lagano se u nas uvlači strah od preuzimanja inicijative za naš život te napose odgovornosti koju nam on nosi, vadeći se izlikama kako će sve doći na svoje.
Promatrajući ovu petoricu možemo zaključiti samo jedno: luđaci. Dati svoj život, odreći se svojih uvjerenja, a radi čega? Radi bičevanja do kosti, sipanja vrućeg ulja i octa i na kraju tijela kraćeg za glavu?
To može učiniti samo onaj čovjek koji nije svjestan svojih čina ili osoba koja je pijana. E upravo su to oni i bili: pijani! Ali ne opijeni vinom, pivom ili nekom sličnom supstancom, nego opijeni Riječju i likom Onoga koji daruje život. Kao i kod sv. Pavla, u njima je vjerojatno i prije samog događaja mučeničke smrti živio i prebivao Krist u onolikoj mjeri da nisu više bili svjesni sebe.
Bilo bi dobro zagledati se u neki ideal toliko da taj ideal polako prožima naš način razmišljanja, da preko nas djeluje toliko očito i primjetno do te granice da jedini prihvatljivi stav prema životu postane upravo to – uzvišeni cilj!
Svetog je Franju oduševio evanđeoski izvještaj o poslanju učenika da idu propovijedati Kraljevstvo nebesko bez ikakvog materijalnog pokrića. Evanđelje koje Crkva danas stavlja pred nas dio je tog istog izvještaja koji govori o poslanju, no ovaj put uz mali dodatak – jamčenje skore, prisilne i nasilne smrti zbog „imena moga“ (Mt 10,22). No, pored tog obećanja dolazi i garancija spasenja. Možda smo došli do odgovora koje nam traži gore postavljeno pitanje: Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen. (Mt 10,22).
„Exemplis discimus“ – primjeri poučavaju – kaže stara latinska izreka. Koliko puta kad učimo neko teško gradivo, gledamo primjere koji su nam ponuđeni te to isto gradivo postaje za nijansu lakše shvatljivo. Nesumnjivo je da su sv. Berard i drugovi jako dobar primjer u gradivu nasljedovanja Gospodina.
Da je mučenička krv uistinu sjeme novih zvanja, svjedoče nam ovi franjevci. Glasoviti sveti Antun Padovanski je stupio u Red manje braće upravo rasvijetljen primjerom ovih mučenika.
Zagledajmo se i mi u Krista poput ove petorke te pokušajmo biti opijeni Njime.
Sveti Berarde i drugovi, molite za nas!
