Nalazimo se, odn. živimo u godini uoči 800-te obljetnice utemeljenja Franjevačkog reda. Preciznije rečeno, radi se o usmenom odobrenju Pravila što ga je Franji 1209. godine odobrio papa Inocent III.
Budući da je tijekom povijesti došlo do osnivanja Drugog i Trećeg reda, odn. nešto kasnije i do rascjepa na razne franjevačke obitelji, ovu ćemo predstojeću obljetnicu morati definirati kao 800-tu obljetnicu utemeljenja Prvoga Franjevačkog reda.
Svjedoci smo, bilo aktivni bilo pasivni, da se poradi ovog događaja vrše velike pripreme i da se sve franjevačke jedinice u Redu uvelike trude da ova proslava urodi plodom u srcima onih koji su ovaj način života odlučili slijediti iz bližega. Da bi oni kojima je povijest franjevaštva jednim dijelom nepoznanica mogli shvatiti o čemu se ovdje radi, bilo bi im dobro pojasniti . To za početak znači ukratko vidjeti što se dogodilo 1209. godine.
"Kad je blaženi Franjo vidio kako Gospodin Bog danomice povećava broj braće, napisao je sebi i svojoj braći, sadašnjoj i budućoj, jednostavno i kratko, način i Pravilo života… Zato je sa svom spomenutom braćom otišao u Rim jer je žarko želio da mu papa Inocent III. potvrdi što je napisao…" (usp. 1Čel,32). "A gospodin se papa sjetio jednog viđenja… U snu je vidio kako se lateranska bazilika ruši, a nju neki redovnik, malen i neugledan čovjek, podmetnuvši svoja ramena, podupire da se ne sruši…Zato se taj gospodin tako lako priklonio njegovoj molbi… Stoga je zamoljeno odmah odobrio i obećao da će rado još i više od ovoga odobriti…" (usp. 2Čel 16)
Skoro 800 godina nakon ovog događaja, kao što u uvodu naznačih, svaka je jedinica u Redu, potaknuta odlučnošću vrhovnih uprava svih obitelji Prvog Reda, dobila poziv za preustroj, preutemeljidbu svoga poslanja. Možda je najupečatljiviji izraz kojim se htjelo označiti važnost, ne samo ovog događaja, nego i stanja u kojem se Franjevci danas nalaze, povratak u milost početaka.
Postoji, naime, jaka svijest o važnosti ove preutemeljidbe u svim strukturama Reda. Međutim, sve ove pripreme, obnove, susreti, kapituli i druga događanja žele nam dati odgovor na samo jedno pitanje koje je vrlo vjerojatno od presudne važnosti za sve nas koje glasi: kako napraviti preutemeljidbu? Na to ćemo pitanje odgovoriti vraćajući se u milost početaka!
To znači vratiti se 800 godina unatrag i vidjeti kako je sv. Franjo odgovorio na ovo pitanje. U bogatstvu njegovoga svetog života nameću nam se dva događaja koja su preutemeljila njegov život, a mi svim srcem želimo da tako kroz sve ove pripreme bude i s našima.
Prvi događaj se zbio 1205. godine. Franjo, satima klečeći u crkvici sv. Damjana, traži smisao svog života. A traži ga pitanjem: "Gospodine, što želiš da učinim?" Raspeti mu progovara: "Franjo, idi, popravi mi kuću moju koja se, evo, ruši!" (usp. 1Čel 8 i 2Čel 10-11) I Franjo se odmah dao na zadatak. Shvatio je poruku doslovno i dao se na popravak materijalne crkve. Ovaj čin se u početku čini besmislenim i sigurno se pitamo zašto je Franjo popravljao materijalne crkve? Odgovor se dobiva daljnjim promatranjem Franjina života, odn. načina na koji ga Bog pripravlja za poslanje koje mu je namijenio. Te godine koje je utrošio na gradnju crkvi su za sv. Franju bile jedna vrsta novicijata kroz koje se pripravljao da bi mogao shvatiti ono što je molio od Gospodina: "Što želiš da učinim?" I na kraju njegovog života je i ta gradnja crkvi dobila svoj smisao. Prema sv. Bonaventuri, tim trima crkvama koje je popravio, otajstveno su predoznačena tri Reda što ih je utemeljio Asiški siromašak!
Drugi značajan događaj koji se zbio u Franjinom životu vezan je uz 1208. godinu i blagdan sv. Matije. Franjo je prisustvovao svetoj misi u Svetoj Mariji Anđeoskoj . Tog se dana čitao odlomak Matejeva evanđelja gdje Isus po prvi puta šalje svoje učenike kao misionare. (usp.Mt 7-12) I nakon toga je uskliknuo: "Ovo je ono što hoću…Ovo cijelim srcem želim izvršavati." (1Čel 21)
Traženje smisla, povlačenje i razmatranje nad Božjim pozivom koji dovodi do poslanja koje u konačnici završava ispunjenjem Božje volje u vlastitom životu jesu poruke koje nam nude sv. Damjan i Porcijunkula, poruke koje nas vode u preutemeljidbu.
Svjedoci smo, bilo aktivni bilo pasivni, da se poradi ovog događaja vrše velike pripreme i da se sve franjevačke jedinice u Redu uvelike trude da ova proslava urodi plodom u srcima onih koji su ovaj način života odlučili slijediti iz bližega. Da bi oni kojima je povijest franjevaštva jednim dijelom nepoznanica mogli shvatiti o čemu se ovdje radi, bilo bi im dobro pojasniti . To za početak znači ukratko vidjeti što se dogodilo 1209. godine.
"Kad je blaženi Franjo vidio kako Gospodin Bog danomice povećava broj braće, napisao je sebi i svojoj braći, sadašnjoj i budućoj, jednostavno i kratko, način i Pravilo života… Zato je sa svom spomenutom braćom otišao u Rim jer je žarko želio da mu papa Inocent III. potvrdi što je napisao…" (usp. 1Čel,32). "A gospodin se papa sjetio jednog viđenja… U snu je vidio kako se lateranska bazilika ruši, a nju neki redovnik, malen i neugledan čovjek, podmetnuvši svoja ramena, podupire da se ne sruši…Zato se taj gospodin tako lako priklonio njegovoj molbi… Stoga je zamoljeno odmah odobrio i obećao da će rado još i više od ovoga odobriti…" (usp. 2Čel 16)
Skoro 800 godina nakon ovog događaja, kao što u uvodu naznačih, svaka je jedinica u Redu, potaknuta odlučnošću vrhovnih uprava svih obitelji Prvog Reda, dobila poziv za preustroj, preutemeljidbu svoga poslanja. Možda je najupečatljiviji izraz kojim se htjelo označiti važnost, ne samo ovog događaja, nego i stanja u kojem se Franjevci danas nalaze, povratak u milost početaka.
Postoji, naime, jaka svijest o važnosti ove preutemeljidbe u svim strukturama Reda. Međutim, sve ove pripreme, obnove, susreti, kapituli i druga događanja žele nam dati odgovor na samo jedno pitanje koje je vrlo vjerojatno od presudne važnosti za sve nas koje glasi: kako napraviti preutemeljidbu? Na to ćemo pitanje odgovoriti vraćajući se u milost početaka!
To znači vratiti se 800 godina unatrag i vidjeti kako je sv. Franjo odgovorio na ovo pitanje. U bogatstvu njegovoga svetog života nameću nam se dva događaja koja su preutemeljila njegov život, a mi svim srcem želimo da tako kroz sve ove pripreme bude i s našima.
Prvi događaj se zbio 1205. godine. Franjo, satima klečeći u crkvici sv. Damjana, traži smisao svog života. A traži ga pitanjem: "Gospodine, što želiš da učinim?" Raspeti mu progovara: "Franjo, idi, popravi mi kuću moju koja se, evo, ruši!" (usp. 1Čel 8 i 2Čel 10-11) I Franjo se odmah dao na zadatak. Shvatio je poruku doslovno i dao se na popravak materijalne crkve. Ovaj čin se u početku čini besmislenim i sigurno se pitamo zašto je Franjo popravljao materijalne crkve? Odgovor se dobiva daljnjim promatranjem Franjina života, odn. načina na koji ga Bog pripravlja za poslanje koje mu je namijenio. Te godine koje je utrošio na gradnju crkvi su za sv. Franju bile jedna vrsta novicijata kroz koje se pripravljao da bi mogao shvatiti ono što je molio od Gospodina: "Što želiš da učinim?" I na kraju njegovog života je i ta gradnja crkvi dobila svoj smisao. Prema sv. Bonaventuri, tim trima crkvama koje je popravio, otajstveno su predoznačena tri Reda što ih je utemeljio Asiški siromašak!
Drugi značajan događaj koji se zbio u Franjinom životu vezan je uz 1208. godinu i blagdan sv. Matije. Franjo je prisustvovao svetoj misi u Svetoj Mariji Anđeoskoj . Tog se dana čitao odlomak Matejeva evanđelja gdje Isus po prvi puta šalje svoje učenike kao misionare. (usp.Mt 7-12) I nakon toga je uskliknuo: "Ovo je ono što hoću…Ovo cijelim srcem želim izvršavati." (1Čel 21)
Traženje smisla, povlačenje i razmatranje nad Božjim pozivom koji dovodi do poslanja koje u konačnici završava ispunjenjem Božje volje u vlastitom životu jesu poruke koje nam nude sv. Damjan i Porcijunkula, poruke koje nas vode u preutemeljidbu.
