Nije se ni taj poziv od jednom dogodio. To je raslo u meni. Ispočetka je to bila ideja koja bi mi povremeno padala na pamet...
Ovih dana kada malo razmišljam o svom pozivu i putu na koji me je Bog pozvao, teško mi je odlučiti kada je sve počelo. Moram priznati da sam uvjeren da je Bog uvijek bio uz mene. Od početka me postupno odgajao za sebe. Kada većina ljudi čuje da sam proveo više od deset godina u inozemstvu pa se odlučio doći u Hercegovinu, kako bih pošao putem svetoga Franje, pretpostave da je se nešto spektakularno moralo dogoditi. Nažalost često ih moram razočarati. Bojim se da je taj moj put sasvim običan, čak da budem iskren, pomalo i dosadan. I dan danas kada o svemu razmislim sve mi ostaje nekako zamagljeno.
Sve do srednje škole vjera je bila nešto o čemu sam volio učiti, ali ne i nešto po čemu sam ravnao svoj život. Pri kraju srednje sam se malo više počeo zanimati o toj našoj vjeri i počeo sam razmišljati kako to nije nešto što mogu olako shvaćati. To mora biti način života. Postupno me taj Krist počeo oduševljavati. To je zamka našeg Gospodina. Prvo te polako privuče pa te onda potpuno zaposjedne. Znao sam da je On za kojim moram krenuti. I tako gdje sam prije bio pasivni promatrač postao sam aktivni sudionik. Sve je to bilo dobro dok nisam počeo u sebi osjećati kako me Bog poziva k sebi.
U našem narodu ima izreka koja kaže da đavao ne da mira. Volim se našaliti kako je on još podnošljiv kako Bog zna biti naporan kada te k sebi poziva. Nije se ni taj poziv od jednom dogodio. To je raslo u meni. Ispočetka je to bila ideja koja bi mi povremeno padala na pamet i koliko bi brzo došla, toliko bi brzo i otišla. Do kraja srednje škole već sam bio siguran da Bog mene zove u fratre. Naravno da nisam odmah krenuo. Najprije sam se pokušao sakriti od poziva. Onda su lijenost, strah i znatiželja učinile svoje pa sam upisao dvije godine fakulteta. Vrlo brzo sam shvatio da se Bog ne predaje olako. Ostavio sam sve i pošao za Njim. Od tada pa do dana današnjega ni jednom se nisam pokajao što sam došao. Dođu i lakši i teži trenuci, to je normalno u svakom pozivu, ali sve ono što je Bog obećao to je i ispunio.
