Odazivom na Božji poziv na radikalno nasljedovanje Isusa Krista ne događa se i promjena kakvu su imali sv. Pavao ili sv. Franjo. Bog poziva a čovjek se odaziva i pokušava ostvariti svoj poziv. Mnogi će reći da se onda ovo odnosi samo na one koji žive redovničkim životom. Ne bih se složio s time.
POGLAVLJE VII
Ako bi koji od braće zaveden od neprijatelja smrtno sagriješio, kad se radi o grijesima za koje je među braćom određeno da se moraju obratiti samo provincijalnim ministrima, dužna su spomenuta braća što prije njima se uteći, bez oklijevanja. A ministri, ako su svećenici, neka im milosrdno nalože pokoru; ako pak nisu svećenici, neka im je nalože po drugim svećenicima Reda, kako po Bogu najbolje prosude da je korisno. I moraju se čuvati da se zbog nečijega grijeha ne bi srdili ili uzrujavali, jer srdžba i uzrujanost onemogućuju ljubav u njima i u drugima.
Franjo se pokazuje kao vrsni poznavatelj čovjeka. Svjestan je činjenice da je čovjek u prvom redu čovjek. To da griješi mu je u naravi. Čak i kada je svjestan poziva na uzvišeno nasljedovanje Gospodina Isusa Krista i dalje ostaje grješan. Ne mijenja se čovječja narav. Jedino što čovjek može promijeniti jest on sam. Način življenja onog života kojeg mu je Bog darovao čovjek može odabrati. U tome se krije uzvišena sloboda na koju Bog čovjeka poziva.
Odazivom na Božji poziv na radikalno nasljedovanje Isusa Krista ne događa se i promjena kakvu su imali sv. Pavao ili sv. Franjo. Bog poziva a čovjek se odaziva i pokušava ostvariti svoj poziv. Mnogi će reći da se onda ovo odnosi samo na one koji žive redovničkim životom. Ne bih se složio s time. Što franjevci, zapravo, žive, zavjetuju? Evanđelje. Zar to nije poziv svakog kršćanina? U tom smislu ova se Franjina poruka jednako odnosi na sve nas i svima je jednako upućena.
Što nam je, onda, činiti? Kada se dogodi grijeh ne treba oklijevati. Treba djelovati odmah. Kao što u bilo kakvoj borbi protiv zla ne treba čekati. Budemo li predugo čekali može postati prekasno. Zlo se onda uvlači sve dublje i dublje i sve teže ga je se riješiti. Zato je potrebna brza reakcija.
Zna se dogoditi da nas ljudi znaju odbiti ili da bi se i uznemirili zbog nečega što smo učinili i zatim došli do njih po savjet, ili da bismo se mi tako prema drugima postavili. Vidimo što Franjo kaže za te situacije. Time se onemogućuje ljubav u čovjeku. Kršćanin je pozvan na djelovanje u ljubavi i iz ljubavi. Tako trebamo znati primiti svakoga onako kako želimo da i mi budemo primljeni. Moramo se odnositi prema drugima onako kako bismo i sami željeli da i nama bude u takvim situacijama. I, jedna vrlo važna stvar: uvijek je potrebno znati osuditi samo grijeh a ne i grješnika. Tko smo mi da sudimo bližnjega? Bogovi zasigurno nismo. Nemojmo se, onda, tako ni ponašati. Radije ljubimo i donesimo tako Boga onima koji Ga tada najviše trebaju.
