U spomen na fra Antu Majića o obljetnici njegove smrti

U prigodi obljetnice smrti našeg brata fra Ante Majića, gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi fra Slaven Brekalo zajedno s trojicom bogoslova, fra Ivanom Dedićem, fra Matijom Ćorićem i fra Patrikom Šuškom, pohodio je njegov grob na zagrebačkom groblju Mirogoj te se u molitvi spomenuo njegova života i trpljenja.

Fra Ante Majić rođen je 26. kolovoza 1922. godine u župi Vitina. Krsno ime bilo mu je Augustin Dobroslav. Roditelji su mu bili Jozo i Kata. Godine 1933. stupio je u sjemenište na Širokom Brijegu, a 29. lipnja 1939. godine ušao je u novicijat na Humcu. Doživotne zavjete položio je 29. lipnja 1944. godine na Čerinu.

Kao mladi franjevac i bogoslov, u ratnim je okolnostima tražio sigurnije mjesto kako bi mogao nastaviti svoje bogoslovne studije. Krenuo je prema sjeveru i stigao do Slavonije, gdje su ga zarobili partizani te ga vratili na područje Zagreba. Ondje je bio zatočen u logor, gdje je pretrpio najteže zlostavljanje. Potpuno iscrpljen i teško bolestan od meningitisa, dospio je kod sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje je 6. kolovoza 1945. godine preminuo. Pokopan je u franjevačku grobnicu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

Tako je dogorjela njegova životna svijeća, a prolazni mrak spustio se na njegovu mladost. Njegova smrt bila je posljedica tamničkih muka i okrutnog partizanskog zlostavljanja. Bog ga je stavio na kušnju (Mudr 3,5) koju je junački izdržao. Podnoseći teške patnje i nevolje, ostao je vjeran Kristu i svome pozivu do kraja.

Zahvalni dragom Bogu za dar života našega fra Ante Majića i za svjedočanstvo njegove vjernosti Kristu u vremenu teških kušnji, preporučujemo njegovu dušu Božjem milosrđu te molimo za njegov vječni pokoj. Gospodinu također povjeravamo one koji su mu nanijeli nepravdu i prouzročili njegove patnje, moleći za njihovo obraćenje i Božje milosrđe, po primjeru Krista koji je na križu molio za svoje progonitelje.