Fra Velimir i fra Josip zaređeni za svećenike
Pozdravljajući ređenike, ugledne goste i sve nazočne, biskup je u svojoj homiliji istaknuo svoju veliku radost i zadovoljstvo što je mogao doći iz „Zaljeva hrvatskih svetaca“ – iz Boke Kotorske u Chicago i podijeliti sakrament svećeničkog reda dvojici članova „slavne i mučeničke“ Hercegovačke franjevačke provincije. Također je izrazio uvjerenje da se s njim u tom euharistijskom slavlju raduju i fra Velimirovi roditelji te fra Josipov otac „iz Očeva doma“, a Josipova mama iz daleke Šujice. Ređenike je upozorio da je to dan njihova posvećenja u kojem im se „dodaje još jedan identitet – svećenički“, koji će, „uz onaj ljudski, nacionalni, vjernički i redovnički morati čuvati kao zjenicu oka svoga“. Tih pet identiteta je lako nabrojiti, ali ih je teško održati da kao dragulji ukrasuju njihovu osobnost. Ako u njihovim životima ti identiteti budu prepoznatljivi, onda će zacijelo moći svjedočiti za Krista patnika i pobjednika.
Važno je uvijek imati na umu, rekao im je biskup, da ih je Krist pozvao u svoju službu, da u Njegovo ime s oduševljenjem, „puni božanskoga žara i nepatvorene radosti“ dijele Njegova otajstva. A to je moguće kad molitva ima prednost pred djelovanjem. „Ne možemo ni trenutak živjeti u Njegovoj velikoj nazočnosti a da u sebi ne osjetimo čežnju da Ga još više upoznamo i uz Njega prionemo, a to se ne može bez molitve.“ Potrebno je biti svjestan, naglasio je biskup Janjić, „da u svijetu u kojem živimo nećemo opstati ako ne ‘pojačamo ton’ svojeg duhovnog života – svjedočeći s pojačanim uvjerenjem da pripadamo Gospodinu i to u potpunosti, bez rezerve. Ne zaboravimo da je stvarnost našeg potpunog predanja Kristu preko Euharistije. Tu nam Isus ne daje tek ‘nešto’, nego sama sebe. Stoga naša najljepša i najdraža molitva neka bude slavljenje Presvete Euharistije. I kao što nema zdravog života bez disanja čistog zraka, tako nema ni duhovnog svećeničkog života bez Euharistije. Tu u prisnom susretu s Kristom, iz dana u dan ‘u drugovanju’ s našim Gospodinom se izgrađuje i čuva naš svećenički identitet.“
U životu svećenika značajnu ulogu ima i Blažena Djevica Marija, upozorio je biskup. „Naš duhovni odnos s njom ne bi se smio svoditi samo na čin pobožnosti, već bi se trebao njegovati trajnim i potpunim predanjem poput pokojnoga pape Ivana Pavla II., Totus tuum – Posve Tvoj, u zagrljaju uvijek Djevice, čitavog našeg života, cijele naše službe, jer ona nam je postala Majkom u redu milosti ( LG 61)… Povjerimo se zagovoru Djevice, Svete kraljice apostola, Kraljice mira! Gledajmo s njom Krista u stalnoj težnji da poput nje budemo potpuno i do kraja Kristovi. Naša okrenutost i potpuno predanje Kristu, poput Marije, sačuvat će naš ljudski,vjernički, redovnički i svećenički identitet.“
U čuvanju svojih dragulja – identiteta, trebaju se novoređenici, upozorio ih je biskup Janjić, pored Blažene Djevice Marije, utjecati i pomoći svetaca Kristove Crkve, a posebno svetaca iz našeg hrvatskog naroda, u prvom redu bl. Alojzija Stepinca, koji se poklicao „samo pred Bogom, a pred ljudskim silama je uvijek stajao uspravno.“ Zatim, neka im za uzor budu i slavni franjevački mučenici Crkve u Hercegovini, te Božji miljenici Boke – Zaljeva hrvatskih svetaca, da bi kao svećenici i redovnici mogli uspješno obaviti svoje poslanje u ovom vremenu sve snažnije globalizacije, koja ruši mnoge dosadašnje vrijednosti i unosi nesigurnost, istaknuo je biskup Janjić.
Na završetku euharistijskog slavlja, voditelj misije fra Ivica Majstorović pozvao je sve nazočne na prigodni domjenak.
Fra Velimir Bagavac je rođen u Kaknju godine 1980, a djetinjstvo je proveo u Kraljevoj Sutjesci. U vrijeme Domovinskog rata s roditeljima i dvojicom braće, nakon lutanja od mjesta do mjesta, konačno je našao kutak mira u Hercegovini, u Bobanovu selu u župi Aladinići. U novicijat je ušao godine 2001. kao član Hercegovačke franjevačke provincije i proveo ga u Livnu, s novacima Bosne Srebrene. Nakon novicijata studirao je filozofiju i teologiju na Katoličkom bogloslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao godine 2007. Svečane zavjete je položio 2006. Red đakonata je primio u Zagrebu u prosincu 2007. Od siječnja 2008. boravi u hrvatskoj župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku i uči engleski jezik. Mama i tata nisu dočekali njegovo ređenje. Oboje su preminuli, u pedesetim godinama života, tijekom godine 2006. Fra Velimir će Mladu misu slaviti u svojoj Kraljevoj Sutjesci 20. srpnja ove godine.
Fra Josip Mioč je rođen u Šujici godine 1982. Nakon završenog sjemeništa ušao je u novicijat skupa s fra Velimirom 2001. godine. I on je filozofiju i teologiju studirao na istom fakultetu skupa s fra Velimirom, te su skupa položili svečane zavjete, zaređeni za đakone i sada za svećenike. Fra Josip je u siječnju došao u hrvatsku župu sv. Jeronima u Chicago i učio engleski jezik. Fra Josipov otac, nakon dugogodišnjeg rada u Njemačkoj, nije imao prigodu dugo uživati mirovinu. Preminuo je godine 2004. Fra Josip će svoju Mladu misu slaviti u Šujici 3. kolovoza ove godine.
