Članci

Dok je, s druge strane, Marija stvorena kao obično ljudsko, bezgrešno biće duševne savršenosti i nije se ni po čemu mogla mjeriti s grandioznom moći i anđeoskom ljepotom Lucifera koji je nadvisivao svako ljudsko stvorenje, pa tako i Mariju. Ali se to ljudsko biće toliko uzdiglo u svojoj poniznosti i jednostavnosti da je u potpunosti promijenila paradigmu. Tako je umjesto pale zvijezde Danice, zasjala na nebu nova, još ljepša, tj. najljepša zvijezda – Danica Otkupljenja.

Slab, iscrpljen i već teško bolestan, fra Andrija je ležao u svome bolesničkom krevetu. Vjerojatno takav ne bi još dugo niti poživio. A uz njegov je krevet bila i njegova majka Šima. Slika Golgote gdje je Gospa bila uz križ Kristov. Isus izmučen od bičevanja i križa, a fra Andrija bičevan i izmučen od svoje bolesti. Opet ona učenik nije veći od Učitelja (Lk 6,40). Krvnik je ušao u bolesničku sobu, te unatoč pokušajima majke Šime da zaštiti svoga sina, hladnokrvno u njega ispalio šest metaka kojim je okončan ovozemaljski život jednoga od najmlađe ubijene naše braće u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Upravo je ovo došašće vrijeme pustinje i tišine, vrijeme kada ćemo se znati povući od buke svijeta i svega onoga što nam ovaj svijet daje, a to je blještavilo i svjetlo.

Fra Radoslav je bio bogobojazan čovjek, svetog redovničkog ponašanja, a propovijedao je kao da govori iz duše duši. Godine u kojima je živio fra Radoslav bile su sve osim jednostavne, ali njegov život kao da je išao jednostavno.

Nicejski sabor nije samo stvar prošlosti, nego i sadašnjosti. Podsjeća nas na važnost dosljednosti apostolskoj predaji i na potrebu da svjedočimo Krista u vlastitom životu. Također, Niceja nas uči da vjera u Krista nadilazi razlike među kršćanima, što je svojevrsni poziv da u ovoj jubilarnoj godini nade još više produbimo želju za jedinstvom.

Fra Miljenko se s još sedmoricom svoje braće povlači u franjevačku hidrocentralu uz rijeku Lišticu. Brig se utisnuo u srce fratara, te su se odlučili vratiti. Hrabro su koračali naprijed k svome voljenom Brigu, ne znajući kakve ih sve opasnosti čekaju.

Doći će dan kada će završiti naše hodočašće zemljom. Ostavit ćemo sve: dom, grad, državu, auto, novac i svu materijalnu sigurnost. Pred Boga ćemo doći samo s onim što nam je u srcu.

Napredak medicine i tehnologije produžio je životni vijek, ali je istovremeno udaljio pojedinca od prirodnog procesa umiranja, čineći smrt nevidljivom i često institucionaliziranom. Ovaj pristup rezultirao je nedostatkom otvorenog razgovora o smrti, što može dovesti do straha i nepripremljenosti u suočavanju s vlastitom smrtnošću.