Tu među svom događajnošću, pomalo kaotičnoj i poprilično užurbanoj, dolazi Bog, tako neprimjetno i lako nezapaživo, bez naglašavanja i reklamiranja, u svom savršeno poniznom stilu.
Zamislimo kako je taj događaj doživio Josip. Mislim da mu je pao mrak na oči, želio se samo maknuti od Marije. Nije joj vjerovao, no zato u snu Bog po anđelu progovara i upućuje ga da je Marijino djevičansko začeće istinito.
Došle su ratne godine, a njemu su u sjećanju bili svi mladi sjemeništarci i đaci kojima je predavao i spremao ih na život u kršćanskom duhu. Da, bili su mu u mislima, jer je i on tim mladim ljudima ostao snažno urezan u sjećanje. Samo onaj čovjek koji se zauzme za bližnjega ostaje u lijepom sjećanju.
Trag koji je svjedok nemile noći je knjižica Nasljeduj Krista, koja je molitvenik i duhovni dnevnik života fra Darinka. Životni je put fra Darinka Mikulića stalni osvit.
Nebesa Stvorče zvjezdanih, svog puka vječna svjetlosti, o Spasitelju ljudi svih: Usliši naše molitve!
Ova Ivanova sumnja je duboko ljudska i nama jako bliska. Kad nas napadnu sumnje i kušnje, odmah te kušnje i sumnje donosimo ravno Isusu kao što je to Ivan učinio. Tražimo odgovor u riječi Božjoj. I shvatit ćemo u Isusovu odgovoru da Bog ispunja svoja obećanja na svoj način, nama često neshvatljiv i nedokučiv, a ne naša očekivanja.
"Majka je prva koja dijeli Božje darove; ona prva uči dijete moliti, ljubiti, vjerovati. Ako majka ne bi prenijela tu svetu stvarnost, mnogi bi se duhovi izgubili u životu kao da nemaju temelja. Zato Crkva naglašava: svećeništvo majke ne prestaje nikada."
Ovaj tihi, samozatajni i iznad svega siromašni fratar za koga kažu da na sebe nikad ne bi ni dinara potrošio, započeo je svoj tihi put prema svjedočkoj smrti početkom veljače 1945. godine. Zajedno sa još nekolicinom braće sklonio se u župnu kuću u Mostarskom Gradcu gdje su ih partizani 6. veljače pronašli, vezali, mučili te strijeljali.