Članci
-
fra Marko Barbarić
Odijevao se skromno i jednostavno, nerijetko je bio i bos, samo sa sandalama na nogama. Bio je i čovjek mira, te je često bila dovoljna jedna njegova rečenica da se utiša razdor i da se zavađena srca ponovno približe. U pobožnosti je bio postojan te krunicu nije ispuštao iz ruku. A osobiti znak svetosti bile su i ptičice, koje su mu često slijetale na ruke, kao da su u njemu prepoznavale isti duh svetoga Franje, koji je nekoć sve stvorenje smatrao braćom.
-
Đe si, lave?
Ni tigar ni lav. Ni vitez ni junak iz epske pjesme, nego bezazleno i krhko biće koje ne zna za nasilje niti se brani. Oni koji nisu držali maleno janje u rukama, a kamoli oni koji ga nisu nikad vidjeli, ne mogu pojmiti o kakvoj se tu bezazlenosti radi.
-
Djeca Božja u Kristu Isusu
Nitko Mesiju ne bi očekivao na ovakvom mjestu, među ljudima koji priznaju svoju grješnost i traže obredno pranje od grijeha kako bi svoj život započeli u novom, boljem smjeru. Isus traži krštenje kao i ti ljudi.
-
Pitao sam se: “Što je sad ovo?”
Prošlo je neko vrijeme i dogodio se jedan susret. Susret s jednom osobom u kojoj si, činilo mi se, bio Ti, kao da si govorio kroz nju. Ti si mene prvi pronašao, baš onda kad se nisam nadao, onda kad sam sve pustio da ide kako ide.
-
fra Borislav Pandžić
Način smrti uvelike odražava fra Borislavov život, njegovu osobnost, njegov karakter. Njegovi životopisci svjedoče kako je fra Borislav, rođen 7. siječnja 1910. u Drinovcima, u sebi nosio prirođenu dobrotu te kako je kasnije kroz odgoj u sjemeništu ta dobrota bila produbljena.
-
Lipo nam je!
Bilo je teško oprostiti nekome tko nas je povrijedio, ali je bilo lijepo. Bilo je naporno očistiti kuću, napraviti kolače i pripremiti sve za obiteljsko i rodbinsko druženje, ali je bilo lijepo.
-
Susret mlade braće “Rivotorto”
Na zadnji dan Stare godine susreli smo se s našom mlađom braćom na Širokom Brijegu.
-
Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa
Neka ovo blagoslovljeno vrijeme, u kojem svoje domove pripravljamo i za svećenikov godišnji pohod, bude ujedno i priprava našega srca, kako bi se novorođeni Krist mogao u njemu nastaniti i posvetiti našu obitelj, kao što je posvetio svoju onoga trenutka kada se u njoj rodio.
