Osim praktične vjere, zbog obiteljskog kodeksa, ali i odgoja, obitelj je kroz cijelu povijest bila skromna i skrivala se pod plašt tajnovitosti. Takvim oprezom postala je plodno tlo za kritike brojnih medija, a naročito onih koji se bore za “ljudska prava”. Obitelji se najviše spočitavalo to što su oduvijek bili skloni zapošljavati katolike.
Spomen-slavlje zaključeno je pozivom da sjećanje na pobijene fratre ne ostane tek povijesni čin, nego trajni poticaj na vjernost Bogu i narodu, po uzoru na njihovu žrtvu predanja, ustrajnosti i vršenja Božje volje.
Biti svjetlost svijeta, biti sol zemlje, biti Božji ne znači biti savršen, već se truditi sve predavati Bogu. Mi ne možemo biti bez grijeha, ali se trudimo da ne povrijedimo ljubav Božju.
Doista smo baštinici i učenici ponovno proživljenog razapinjanja na Križ. Bogu hvala da ih imamo, da su tako hrabro posvjedočili vjeru, jer tko zna što će i nas dočekati. Tko zna što nam još budućnost nosi, kad tama svjetlu ovako opasno prkosi.
Izveli su fra Zvonku i petoricu njegove subraće iz kuće, poveli ih sa sobom i ubili. Oni koji su živjeli sa fra Zvonkom, u svojim svjedočanstvima i sjećanjima govore kako je bio tih i povučen, ali pouzdan prijatelj kome se moglo vjerovati. Također svjedoče kako je ostavio dojam istinskog navjestitelja evanđelja, te da je bio požrtvovan svećenik.
Isus na najneočekivaniji način ukazuje mnoštvu da se može biti sretan bez ovisnosti o materijalnim stvarima, ovisnostima o dobrim osjećajima, bez svjetovne moći ili pak odobravanja od drugih.
Bog nam u Kristu donosi svjetlo, ali prekidač često ostavlja u našim rukama. On nam nudi svjetlo, ali nas ne prisiljava da ga prihvatimo. Na nama je hoćemo li dopustiti da to svjetlo uđe u naš život ili ćemo ostati sjediti u mraku.
Jedna verzija kaže kako je jedno tijelo isplivalo na kopno u blizini Žitomislića, no da su ga komunisti bacili natrag u rijeku. Druga, pak, tvrdi da su pastiri koji su pronašli nasukano tijelo prepoznali fra Rafu Prusinu, pokopali ga blizu rijeke, ali zbog ogromnog straha od partizana nikad nikome pa ni fratrima nisu otkrili mjesto gdje leži fra Rafino tijelo.