Članci autora: fra Mario Kvesić

Često se u našem narodu zna čuti za nekoga: Vidi se da je on s njim u rodu. Možemo li mi za sebe reći da smo bliski Isusu i da bi za nas same rekli da pripadamo Isusu?

Ove godine liturgija Crkve prebacila je svetkovinu Navještenja na 8. travnja iz razloga što je 25. ožujka bio Veliki ponedjeljak. Blagdani ili spomendani koji se zadese u Velikom tjednu ne slave se ili se prebacuju na drugi dan kao što je slučaj ove godine s svetkovinom Navještenja.

Svi smo mi u životu bar nekoliko puta bili pozvani na neku svadbu. Odbiti poziv na vjenčanje bila bi velika uvrjeda za mladence i stoga pomno pazimo da se lijepo pripremimo za svadbu. Jedna od prvih pomisli nam je što ćemo obući.

U današnjem nas evanđelju Isus poziva da budemo blaga i ponizna srca, baš poput njegovog. Promatrajući djela koja je Isus činio, pitamo se zar sve to nije dolazilo iz njegovog srca? Zar se nije njegovo srce smilovalo mnogim grešnicima i mnogim bolesnicima?

Prvi kršćani nastojali su živjeti Presveto Trojstvo u konkretnom životu, čak i prije negoli je bilo što dogmatski definirano.

Da bismo dobili odgovor zašto biti časni brat, najprije trebamo odgovoriti na pitanje tko su časna braća. Kada nekome objašnjavate što znači biti časni brat, često dođe do čuđenja: „Nosite habit, a ne slavite svetu misu?!“

Čovjeku koji ne zna za svoje roditelje uvijek će nešto nedostajati i ostat će mu jedna praznina. Kolika li će tek biti praznina kada smo bez Božje ljubavi?

Za svece je karakteristično što su uvijek radili na izgradnji Crkve. Izvor svetačke radosti sam je Gospodin i sveci su to dobro znali. Franjo i njegovi izdanci uistinu su nam divan primjer otvorenosti Gospodinu, što, naravno, nije uvijek lako.

U krunici razmatramo najvažnije događaje iz Isusova i Marijina života, tj. najvažnije tajne naše vjere. Ukratko, krunica je Evanđelje u malom.