U ovoj rubrici nazvanoj „Zrnca prošlosti“ imat ćete priliku upoznati „zrnca“ koja čine današnje franjevačko bratstvo rašireno diljem svijeta, a ponajviše našu Provinciju, ali i ona koja čine našu hrvatsku i crkvenu stvarnost. Dakle, cilj ove rubrike je upoznati Vas sa zanimljivim događajima i osoba
Budući da su franjevci završavali visoke škole u Italiji, neki su imali i diplome profesora, pa je rad sa studentima započeo na Širokom Brijegu. Izgradnjom samostana na Humcu 1867. studenti filozofije su preselili u taj samostan, jer je samostan na Širokom Brijegu bio pretrpan. Dugoročno rješenje problema bio je novi samostan u Mostaru s namjenom da u njemu bude i bogoslovija. Biskup fra Paškal Buconjić blagoslovio je 7. listopada 1895. prostorije bogoslovije u mostarskom samostanu. Važno je reći da je tri godine prije Hercegovačka franjevača kustodija uzdignuta na rang provincije.
Mostarska bogoslovija je iz godine u godinu napredovala, dokaz za to je i društvo Bakula koje su osnovali bogoslovi 1908., a društvo se bavilo proučavanjima različitih pitanja koja su tada bila zanimljiva javnosti, a nastalo je pod utjecajem krčkog biskupa Antona Mahniča. Nakon Prvog svjetskog rata pojedini studenti četvrtog i petog tečaja išli su na studij u inozemstvo. Mostarska bogoslovija je normalno funkcionirala sve do drugog svjetskog rata.
Zbog ratnog vihora diljem Europe morao se prekinuti običaj da neki bogoslovi idu na studij u inozemstvo, pa je odlučeno da prve dvije godine bogoslovije budu na Humcu, kako bi se rasteretio mostarski samostan. Godine 1942. Provincija je za potrebe svojih studenata koji su studirali u Zagrebu kupila kuću. U najstrašnijim ratnim godinama 1943. i 1944., zbog neprestanih ratnih opasnosti, bogoslovija je smještena i u Veljacima i u Čerinu, te Čitluku. Početkom 1944. realiziran je plan o zajedničkoj franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu, pa je osnovan Rimokatolički bogoslovni fakultet, koji je uskoro zbog dolaska narodne vlasti morao prestati s radom. Provincija je ostala bez odgojnih zavoda, novi se nisu smjeli osnivati, fratri-profesori su poubijani ili po zatvorima. Ususret je izašla provincija Bosna Srebrena koja je primila bogoslove u Sarajevo. Čim je se iznašla mogućnost studiranja u inozemstvu, Uprava je slala neke bogoslove tamo na studij. Tako je bilo sve donedavno. Hercegovački bogoslovi su studirali u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji..., te na bogoslovijama u Hrvatskoj: u Makarskoj, te na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Konačno je 1995. izgrađen i useljen novi samostan Provincije u Zagrebu koji je namijenjen prvenstveno kao kuća odgoja za bogoslove. Hercegovački bogoslovi redovito studiraju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te sudjeluju u životu i radu samostanskog bratstva.
(Prema: Bazilije S. PANDŽIĆ, Hercegovački franjevci sedam stoljeća s narodom, Mostar 2001.)
