Maske, maske… i opet maske. Kada će prestati svijet maski, pitam se!? Vjerojatno ćeš mi reći kako ih na Čistu srijedu više neće biti. Ne vjerujem!
One ostaju. Kada čovjek jednom stavi masku, on je teško skida: počinje mu se sviđati taj novi svijet. Svijet pod maskom. Pitam se, može li čovjek tada normalno disati jer maska ipak otežava normalno funkcioniranje. Zna ponestat zraka. A što ako uz masku čovjek odjene i kostim te se tako preobrazi u neki potpuno novi lik!? Gubi se kontakt sa stvarnošću. Može nam se činiti zanimljivo biti princeza iz bajke koju će poljubiti princ koji je došao na bijelome konju. Nakon toga će uslijediti vjenčanje i živjeti će sretno do kraja života. Ah, koja zabluda! Toga nema. Prošlo je vrijeme bajki.
____________ piše: fra Tihomir
- Pa nije nam zabranjeno živjeti u svijetu bajki, naš život može postati bajka. Ne mora biti
horor.
- Da, ne mora, ali mi živimo u stvarnosti gdje nas nerijetko okružuju maske koje nisu toliko lijepe, koje znaju strašiti. To zna biti nezgodno, ponekada čak poput noćne more. Imam takvo iskustvo.
- Ja ti vjerujem, ali moraš shvatiti da će to proći. Već sutra na Čistu srijedu toga neće biti. Ljudi će početi postiti, moliti. Povući će se.
- Kamo sreće, ali to ti ne ide tako. Tek sutra će staviti prave maske. Počevši samim obredom pepeljanja. Jer, kao odjedanput svi žele biti bolji, a par sati prije su divljali do mile volje.
- Ma daj, ti stvarno pretjeruješ!
- Ne, ne pretjerujem. Zar ne misliš da ljudi ne stavljaju maske? Pogotovo u ovim kako ih nazivaju "jakim vremenima". Svi su odjedanput dobrotvori. A kada se nađu u svojoj sobi…
- …onda idu na spavanje.
- Ok, ako se ti želiš samo šaliti - izvoli, ali ja o tome ozbiljno razmišljam.
- Da, i?
- Pa, čini mi se da ne živimo u nekom realnom svijetu. Sve je neka gluma. Bal pod maskama.
- Oh, ja tako volim balove. Pa ako baš moraju biti pod maskama… neću odbiti.
- Pod maskama, jasno. Uvijek su pod maskama. Jer, maske su dio nas ljudi. Imamo ih nekoliko vrsta. Za razne prilike. Kada zatreba stavimo i idemo.
- A što misliš kakav bi bio svijet bez maski? Postoji li takav svijet?
- Ne znam, mislim da ne postoji. Barem ga ja nisam upoznao. Ali vjerujem kako bi bio puno drugačiji. Hm… Teško mi je to i zamisliti, jer odmah počnem sanjariti.
- Eto vidiš, i ti imaš masku, i ti bježiš u neki svijet koji nije realan.
- Pa rekao sam ti kako ih svi imamo. Nečija kolekcija je veća nečija manja, netko koristi maske iz horor filmova, netko venecijanske, a neko bezlične koje mi se čine najgore, jer nikada ne znaš što se iza njih krije.
- A kao da znaš što se krije iza ovih drugih!?
- Ne, ne znaš i upravo to i jest problem maski. Nikada ne znaš na čemu si.
____________ piše: fra Tihomir
- Pa nije nam zabranjeno živjeti u svijetu bajki, naš život može postati bajka. Ne mora biti
horor.- Da, ne mora, ali mi živimo u stvarnosti gdje nas nerijetko okružuju maske koje nisu toliko lijepe, koje znaju strašiti. To zna biti nezgodno, ponekada čak poput noćne more. Imam takvo iskustvo.
- Ja ti vjerujem, ali moraš shvatiti da će to proći. Već sutra na Čistu srijedu toga neće biti. Ljudi će početi postiti, moliti. Povući će se.
- Kamo sreće, ali to ti ne ide tako. Tek sutra će staviti prave maske. Počevši samim obredom pepeljanja. Jer, kao odjedanput svi žele biti bolji, a par sati prije su divljali do mile volje.
- Ma daj, ti stvarno pretjeruješ!
- Ne, ne pretjerujem. Zar ne misliš da ljudi ne stavljaju maske? Pogotovo u ovim kako ih nazivaju "jakim vremenima". Svi su odjedanput dobrotvori. A kada se nađu u svojoj sobi…
- …onda idu na spavanje.
- Ok, ako se ti želiš samo šaliti - izvoli, ali ja o tome ozbiljno razmišljam.
- Da, i?
- Pa, čini mi se da ne živimo u nekom realnom svijetu. Sve je neka gluma. Bal pod maskama.
- Oh, ja tako volim balove. Pa ako baš moraju biti pod maskama… neću odbiti.
- Pod maskama, jasno. Uvijek su pod maskama. Jer, maske su dio nas ljudi. Imamo ih nekoliko vrsta. Za razne prilike. Kada zatreba stavimo i idemo.
- A što misliš kakav bi bio svijet bez maski? Postoji li takav svijet?
- Ne znam, mislim da ne postoji. Barem ga ja nisam upoznao. Ali vjerujem kako bi bio puno drugačiji. Hm… Teško mi je to i zamisliti, jer odmah počnem sanjariti.- Eto vidiš, i ti imaš masku, i ti bježiš u neki svijet koji nije realan.
- Pa rekao sam ti kako ih svi imamo. Nečija kolekcija je veća nečija manja, netko koristi maske iz horor filmova, netko venecijanske, a neko bezlične koje mi se čine najgore, jer nikada ne znaš što se iza njih krije.
- A kao da znaš što se krije iza ovih drugih!?
- Ne, ne znaš i upravo to i jest problem maski. Nikada ne znaš na čemu si.
