Misionarsko lice Crkve (VIII) Svjedoci misijske inkulturacije

 

 

Charles de Foucauld (1858 – 1916.) bio je čovjek izrazite duhovne motivacije. Napušta mjesto časnika francuske vojske kako bi istraživao Maroko. Pristupa kasnije trapističkom redu kojeg međutim napušta kako bi započeo s osamljeničkim životom molitve. S 43 godine zaredio se u Viviersu u Francuskoj nakon čega se vraća u Alžir, u Saharu, i živi u maloj kućici koja je kasnije postala bratovština. Nekoliko godina kasnije preselio se kako bi živio s narodom Tuareg na jugu Alžira. Naučio je njihov jezik te radio na njihovom rječniku i gramatici. U drugome i drugačijem prepoznaje „sakrament brata“ kojem se obraća osobitom gostoljubljivošću i pažnjom. Takvo povezivanje među ljudima stvara „univerzalno bratstvo“. U prosincu 1916. ubijen je ispred zajednice Tamanrasset. Beatificirao ga je papa Benedikt XVI. 13. studenog 2005.
 

Naš o. Ante Gabrić (1915. – 1988.) krajem 1938. odlazi kao misionar u Indiju. U misiji Boshontiju, zaređen je za svećenika 1943 godine. Franjo Jambreković, tadašnji isusovački provincijal, postaje poveznica dvaju likova koji će zajedničkim snagama još dugo rasplamsavati svjedočku vjeru u dalekoj Indiji. Nešto ranije kao župnik u Skopju poslao je Majku Tereziju, a sada šalje Gabrića koji se odmah posvećuje misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Osnivao je male seoske i zanatske škole, kapelice i bolnice. Za udovice hindusa, koje su prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu smješta u sirotišta. Pomaže u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizira prehranu školske djece i osniva misijsku postaju „Maria Polli“ s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Kažu da nije bilo toga vozača autobusa koji Gabriću ne bi stao gdje god ga zatekli, bez obzira na stanicu. A Gabrić ih je dobro i obilježio tako da ih je bilo moguće izdaleka prepoznati po odjeći iz Varteksa, Borova, Jugoplastike, koju su mu slali prijatelji iz domovine. U zoru 20. listopada 1988. umire u ambulantnim kolima sestara Majke Terezije, na prilazu Kalkuti, dok je svitalo. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji Maria Polli, a sprovodu nazoči 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je sa šakom neretvanske zemlje iz Metkovića (iz kojeg je rodom) i s bočicom Jadranskog mora. Pokrenut je postupak za proglašenje blaženim.
 

Bede Griffiths (1906. – 1993.) jedan je od najpoznatijih kršćanskih mistika 20. stoljeća. Rođen u engleskoj, anglikanskoj obitelji još kao dječak pokazivao je osobit intelektualni dar pa već s četiri godine uči francuski, a sa sedam latinski. Kasnije studira na Oxfordu. Na kraju svoga školovanja doživljava odlučujuće iskustvo u šetnji, utisak koji će kasnije nazvati „zlatna nit“ (the golden string) To iskustvo mu otrkiva kako oblikovati život. Mnogo godina kasnije piše knjigu u kojoj je opisao svoj povratak u katoličku Crkvu i upravo ju naziva: The golden string. U benediktinski red stupa 1932. Nakon godina što ih je proveo kao prior odlučuje se zajedno s Benediktom Alapattom poći u Indiju. Poslije dugogodišnjeg studija sanskrta preuzima 1968. hodočasničko mjesto Shantivanam. Dalai Lama za njega veli: „Njegova je vizija otkrivala put mira i jedinstva ljudskih srdaca i razuma, koji izrasta iz razumijevanja i međusobnog prihvaćanja velikih religija.“ 
 

Trapistička su braća iz Tibhirina svoje godine i živote poklonili Bogu i zemlji Alžiru, kao što je to zapisao njihov prior Christiane de Cherge. Njegova odluka za strogo monaško–kontemplativni život bila je odgovor na doživljenu nepravdu i ljubav muslimanskog prijatelja koji se sam predao na smrt kako bi mladi Christan preživio. U tom činu on prepoznaje Krista koji je pošao u smrt kako bi drugi živjeli. S ostatkom svoje braće u Tibhirinu svjedoči mističnu dimenziju dijaloga nazivajući sebe i braću „hodočasnicima Apsolutnoga.“ Okruženi muslimanskom netrepeljivošću žele „zajedno graditi svijet Jedinomu“ i „istražiti božanski smisao onoga što nas na ljudskoj razini razdvaja.“ Iako im vojska nudi zaštitu, a vlada šalje naputak da napuste samostan i zemlju, oni odlučuju ostati što god da se dogodi. Ubijeni su 21. svibnja 1996. nakon što su dva mjeseca prije oteti iz samostana usred noći. Posljednji mjeseci u životu braće prikazani su i u francuskom filmu O ljudima i bogovima koji se prije nekoliko mjeseci prikazivao i u našim kinima.
 

Msgr. Piere Claverie (1938. – 1996.) rođen je u francuskoj obitelji u Alžiru. Nakon školovanja i pristupanja dominikanskom redu odlučuje se ponovno vratiti u rodnu zemlju, 1967 godine. Uči arapski te preuzima vodstvo islamskog instituta, a 1981. imenovan je biskupom Orana. Nakon izbijanja domovinskog rata ostaje u Alžiru. Nije se sustezao kritizirati islamske radikaliste i alžirsku vladu. Potvrđuje to i ovim riječima: „Što li je hitnije nego stvarati humana mjesta na kojima ćemo učiti gledati jedni druge. Pluralizam je jedan od glavnih izazova našega vremena“ U noći, 1. kolovoza 1996., zajedno sa svojim vozačem, alžirskim muslimanom, ubijen je u atentatu, aktivacijom bombe koja je postavljene na ulazu u crkvu.
 

Još jedno mučeničko svjedočanstvo pokazuje koliko truda je potrebno uložiti u međuljudske odnose, koji se onda uvelike odražavaju i na politiku i kulturu nekoga naroda, kako bi nestale pregrade nerazumijevanja. Crkva je svjedokinja Božje prisutnosti i ljubavi za svakoga pojedinca, cjelokupno društvo i narod. Ona je pozvana kao i Isus „postaviti vlastiti život na pukotine izranjavanog čovječanstva“, kako kaže Claverie. Ukoliko iznova budemo spremni na taj čin, zasigurno ćemo spremno odgovoriti na Kristovo poslanje koje nam uvijek iznova povjerava - ići i navijestiti kako je On jedini Spasitelj čovjeka.
 

Na kraju našega niza upućujem iskrenu zahvalnost mr. Tomislavu Kovaču, koji je potakao veliki dio ovdje iznesenih misli, u sklopu kolegija Misiologija, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, u akademskoj godini 2010./11. 

Prethodni tekstovi:
Misionarsko lice Crkve (VII) Misijsko poslanje
Misionarsko lice Crkve ( VI ) Misijsko djelovanje
Misionarsko lice Crkve ( V ) Misijsko djelovanje
Misionarsko lice Crkve ( IV ) Misijsko djelovanje
Misionarsko lice Crkve ( III ) Poslanje učenika
Misionarsko lice Crkve ( II ) Poslanje u Svetome
Misionarsko lice Crkve ( I )