Drugo tisućljeće obiluje misijskim pothvatima. Zaustavljamo se na najznačajnijim događajima i njihovim likovima. U ovom vremenu dolazi do procvata evanđeoskog ideala koji svoje utjelovljenje nalazi u novim prosjačkim redovima koji će obilježiti misionarsko djelo sve do naših dana.
____________piše: fra Serđo
U našem povijesnom pregledu o misionarskom djelu Crkve, zaustavili smo se u prvom kršćanskom tisućljeću. Oblilježeno je najprije djelovanjem apostola, zatim brojnim mučeničkim smrtima, Konstantinovskim obratom, Klodvigovim krštenjem koji za posljedicu ima stapanje germanstva s kršćansko-antičkom kulturom. Uslijedili su kristijanizacijski valovi po Irskoj, Engleskoj i Njemačkoj. Spomenuli smo najmoćnijeg vladara srednjega vijeka – Karla Velikog, koji na sebe uzima obranu Rima i pokrštava osvojene narode. Istakli smo na kraju i značajnost svetih Ćirila i Metoda, koji prevode najpotrebnije dijelove evanđelja, molitve i liturgijske obrasce na slavenski jezik, a vrhunac njihova djelovanja predstavlja odobrenje papa Ivan VIII. 880., kojim je dopustio slavljenje liturgije na istome jeziku.
Drugo tisućljeće obiluje misijskim pothvatima. Zaustavljamo se na najznačajnijim događajima i njihovim likovima (i dalje se koristimo smjernicama iz A. Franzen, Pregled povijesti Crkve; i G. Bedouelle, Povijest Crkve). U ovom vremenu dolazi do novih oblika evangelizacije, u kojima značajnu ulogu igraju tri faktora. Ponajprije se učvršćuje tzv. „pontifikalna monarhija“ razvijanjem univerzalnoga kršćanstva u kojoj središnju ulogu igra papinstvo koje dobiva na sve većem značenju. Zatim dolazi do procvata evanđeoskog ideala koji svoje utjelovljenje nalazi u novim prosjačkim redovima koji će obilježiti misionarsko djelo sve do naših dana. Kao treći faktor ističe se snažan razvoj gradova, napredak tehnike, trgovačkih odnosa s Bliskim i Dalekim istokom. Ovo pridonosi promjeni na ekonomskom, kulturnom, intelektualnom, ali i navjestiteljskom planu.
Prosjački redovi predvođeni svetim Dominikom i Franjom, djelovanju Crkve daju novi zamah. Dominik je kao regularni kanonik na svome putu u Rim 1204. vidio strašne posljedice pokreta katara u južnoj Francuskoj pa je odlučio da se kao propovjednik – putnik posveti u apostolskom siromaštvu njihovom obraćenju. Ističe važnost teološkog obrazovanja koje je nužno da bi neko postao dobar propovjednik vjere. Franjo, navješćujući ljubav i pokoru obilazi Italiju, južnu Francusku i Španjolsku. Želi obratiti katare i Maure, ali ne silom oružja i moći, nego poniznošću i radošću kao mali brat. Kad je 1219. pratio križarsku vojsku u Egipat, usudio se između bojnih redova kod Damiette prodrijeti k sultanu da mu govori o Spasiteljevoj ljubavi. Time je, zaključuje Franzen, Franjo ukazao na nove misijske putove: vjerovjesništvo treba da ljubavlju uvjerava, a ne da oružjem pobjeđuje.
U ovom vremenu dolazi i do prvih širenja kršćanstva na tlu Azije. Začetke prepoznajemo još u vremenu poslije prodora Mongola (od 1245.) kada dolazi do stvaranja prvih diplomatskih misija u Mongolskom carstvu. Tako papa Klement V. 1307. imenuje prvog nadbiskupa današnjeg Pekinga, a Ivan XXII. 1318. osniva nadbiskupiju u Sultanieh (Perzija) koju povjerava dominikancima. Međutim, značajniji misionarski pothvati dogodit će se tek poslije otkrića Kristofora Kolumba i Vasca da Gama. Bedouelle govori o šoku koji je za ljude na koncu XV. i početku XVI. stoljeća značilo otkriće nepoznatog svijeta. S jedne i druge strane pitali su se imaju li posla s ljudskim bićima! Indijanci su osjetili olakšanje kada su vidjeli kako Španjolci silaze s konja te postaju jednostavni dvonošci.
Misijskim velikanima ponajprije zahvaljujemo zbližavanje novih kultura i običaja s porukom evanđelja. Bartolomeo de Las Casas bio je prvi svećenik koji je 1512. slavio svetu misu u Novom svijetu. Na Hispanioli (današnji Haiti i Santo Domingo) i zatim na Kubi on se priklonio sustavu kolonizacije koji je porobljavao Indijance. Vremenom mijenja svoj pogled, oslobađa Indijance te se ukrcava na brod za Španjolsku kako bi se zauzimao za stvar Indijanaca. Priključuje se dominikancima i ulazi u razdoblje šutnje i studija. Komentira bulu pape Pavla III. Sublimus Deus, u kojoj se utvrđuje dostojanstvo osobe Indijanaca. Ishodio je nove zakone koji su štitili urođenike te je imenovan biskupom u Chiapasu. Posvećujući se obrani Indijanaca, ukazujući na razaranja i pljačke koji su im naneseni, omogućuje stvaranje tzv. paragvajskih redukcija čija je značajka zaštita Indijanaca od svih vojnih ili trgovačkih navala uz sustav koji je integrirao urođeničke običaje i pravu kristijanizaciju. Redukcije dalje šire franjevaci a uspješno nastavljaju isusovci. Međutim, redukcije nailaze na neodobravanje i zavist iz Europe. Madridskim ugovorom iz 1750. više od polovice ondašnje republike Guarani pripalo je gospodaru Portugala, markizu de Pombalu. Stanovnici se odlučuju na naoružani otpor koji je trajao od 1754. – 1756. Ovi događaji prerečeni su i u filmskoj uspješnici Misija s Robertom de Nirom i Jeremyom Ironsom.
