Pored Isusova primjera promotrimo još i uloge njegovih učenika i svetoga Pavla, čija poslanja kriju mnoštvo misijskih motiva.
____________piše: fra Serđo
Zaustavljajući se na govoru o Isusovu poslanju, zapazili smo da u njenom središtu stoji navještaj o Kraljevstvu Božjem. Ono je namijenjeno svim ljudima, bez razlike, a slušatelji su pozvani donositi njegove plodove u praštanju, milosrđu, obraćenju. Raditi za Kraljevstvo znači spoznati i poticati božanski dinamizam koji je nazočan u ljudskoj povijesti na način da je preobražava i zauzimati se za oslobođenje od zla u svim njegovim oblicima (usp. Redemptoris missio, 15). Izazov koji Isus, kao uzor, stavlja pred navjestitelja Radosne vijesti jest taj što kod njega ne postoji razlika između djelovanja i govorenja. Te su dvije stvarnosti nerazdvojive. Njegova je riječ već i ostvarenje. Pored Isusova primjera promotrimo još i uloge njegovih učenika i svetoga Pavla, čija poslanja kriju mnoštvo misijskih motiva.
Novi nam zavjet na nekoliko mjesta potvrđuje ustanovljenje i poslanje dvanaestorice. Osobitu zanimljivost otkrivamo u Markovu opisu izbora dvanaestorice (3, 14-19). Tekst nam kaže: uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati... Važnost izvješću daje sama činjenica što autor govori i o mjestu na kojem se poziv, ustanovljenje i poslanje događaju – na gori. „Gora“ je za Marka vezana još uz Isusovu molitvu (1, 35; 6, 46), događaj preobraženja (9, 2-9) i pobliže uz Maslinsku goru (13, 3; 14, 32-42). Dok je u molitvi Isus sam, na gori preobraženja uz njega su ponovno učenici, doduše odabrani – Petar, Jakov i Ivan. Maslinska gora, točnije predio Getsemani, objedinjuje prisutnost učenika (iako su pozaspali) i Isusovu molitvu Ocu. Mogli bismo iz ovoga zaključiti da je gora, pored činjenice što je mjesto poziva, ustanovljenja i poslanja, ujedno i mjesto na kojem se otkriva Isusova osoba. Na njoj moli te tako pokazuje svoj bliski odnos s Ocem. Na njoj se događa i preobraženje, koje govori o Isusovu proslavljenju i božanstvu pa je njegovo poslanje nadmoćnije od proroka i Zakonom, što i sam Otac, u prisutnosti Ilije i Mojsija, potvrđuje riječima: „Slušajte ga!“ (Mk 9, 7; Mt 17, 5) Učenik je dakle pozvan biti s njim, što uključuje proces i rast spoznavanja. Na početku pustolovine stoji Isusova riječ da će biti ribari ljudi (usp. Mk 1,17; Mt 4,19; Lk 5,10). Za razumijevanje toga poslanja potrebno je najprije upoznati onoga koji ih poziva, tj. Isusovu osobu koja je božanska, proslavljena i Ocu omiljela. Nakon ove spoznaje učenik ide propovijedati svijetu i ostvaruje poziv ribara ljudi.
Pored ovog kratkog, ali izrazito dinamičnog i bogatog teksta, vrijedi pogledati i Matejevo deseto poglavlje koje krije cjeloviti program misionara – poziv, poslanje, uvjete, nedoumice, poteškoće i ciljeve. Nakon ustanovljenja i poslanja slijedi govor o progonstvu koje čeka apostole. Svi će vas zamrziti zbog imena moga (Mt 10, 22), kaže Isus. Unatoč tome propovijedanje treba biti otvoreno i smjelo. Govori se i o velikom dijeljenju svijeta i potrebi odricanja od svega, pa čak i od oca i majke. Na kraju Isus posvješćuje da navjestitelj drugima donosi njega samoga, jer tko vas prima, mene prima (Mt 10, 40).
U našem misijskom govoru nezaobilazan je lik najvećeg kršćanskog misionara, apostola naroda, svetoga Pavla. Svojim je promišljanjima oblikovao temeljne kršćanske kategorije tako da ga možemo nazvati i prvim teologom kršćanstva. Iako nekoć revni farizej, nakon svoga obraćenja, relativizirat će vrijednost onih ustanova koje je nekoć branio – Hram i Zakon; i razraditi novi sustav opravdanja u Kristu, koji otkupljuje od prokletstva Zakona (usp. Gal 3, 13). Pavlu je osobito stalo do njegova apostolstva koje temelji na susretu s Uskrslim koji ga ovlašćuje u navještanju. Vlastitost svoga poslanja vidi u propovijedanju Krista poganima. Evanđelje je jedno (usp. Gal 1, 6–9) i upućeno je svim ljudima na spasenje, najprije Židovima, pa Grcima (usp. Rim 1, 16). Time Pavao omogućuje inkulturaciju evanđeoske poruke, tj. njeno utjelovljenje u narode, kulture i običaje. U ovom procesu u zajednicama dolazi do izvjesnih poteškoća i izazova na koje Pavao odgovara svojim poslanicama. U jednoj osobi susrećemo onoga koji promišlja sadržaje vjere, svjedoči, piše, obilazi zajednice, naviješta, brine za Crkve, podnosi šibanja, kamenovanja, brodolome, pogibli od rijeka, razbojnika, sunarodnjaka, pogana, grada, pustinje, mora, lažne braće (usp. 2 Kor 11, 25–26). Današnji navjestitelj treba, poput Pavla, povezivati premišljanje sadržaja vjere u novonastalim prilikama vremena i mjesta, s neustrašivim i neumornim svjedočenjem u brizi za duše, spreman i na brojne pogibli u tom ostvarenju.
