Danas je došašće, uostalom kao i Božić, pomalo izišao iz okvira vjerskoga jer je doživilo svoju komercijalizaciju. Razdoblje došašća obilježeno je utrkom trgovaca i nastojanja kako što više zaraditi. S pravom se možemo zapitati je li važnija duhovna ili materijalna priprava?
U hrvatskome nazivlju ovo se vrijeme naziva došašće ili advent od lat. adventus što znači dolazak. Vrijeme došašća obuhvaća četiri nedjelje, ali ne nužno i četiri tjedna. Početke došašća nalazimo 490. godine kada se prvi put spominje u franačkoj Crkvi kada je biskup Perpetuus naredio da se posti tri dana u razdoblju od 11. studenog (sv. Martin) do Božića. Tako se vrijeme došašća oblikovalo kao čertdesetnica po uzoru na korizmu pa vjerojatno od tada i potječe naziv za došašće "korizma sv. Martina", a naglasak je došašća bio na pokori. Rimska liturgija, koja se razvila stoljeće poslije franačke, premjestila je naglasak došašća s pokore na vrijeme radosti i iščakivanja rođenja Isusa Krista. O došašću kao vremenu priprave govori i obnovljeni Rimski misal u Općim napomenama o liturgijskoj godini i kalendaru i kaže: "Vrijeme došašća je dvojakog značenja: vrijeme priprave za svečanost Božića, u kojem se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u kojem se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena. Iz dva ova razloga prestavlja se vrijeme došašća kao vrijeme predanog i radosnog iščekivanja."(br.39).
Kada se govori o duhovnoj pripravi za slavljenje Božića s pravom se postavlja pitanje kako se na najbolji način pripraviti za slavljenje Božića ?
U hrvatskome narodu vrijeme došašća je prožeto vjerskim praksama i pobožnostima koje imaju svrhu što bolje pripremiti vjernika za slavljenje Božića. Najčešće su mise "zornice" koje se slave u mnogim župnim i samostanskim crkvama, zatim ispovijed u vrijeme došašća, post i dobra djela i djela milosrđa. To su neki od načina priprave, ali ne i jedini.
Liturgija u došašću ima nekoliko karakteristika. Jedna od njih je svakako i podjela došašća na vrijeme od prve nedjelje došašća do 16. prosinca i od 17. prosinca do 24. prosinca. Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, osim treće nedjelje kada je ružičasta. Slava se ne pjeva što znači da se Crkva u liturgiji suzdržava svečanosti da bi ovaj Božićni himan mogla svečano zapjevati na misi polnoćki Božića, Rođenja Gospodnjega. Misna čitanja su usredotočena na ključne osobe Staroga i Novoga zavjeta koje su od Boga odabrane i preko kojih je Bog učinio velika djela u povijesti Izabranog naroda. Od prve nedjelje došašća do 16. prosinca liturgija izražava eshatološki vid kojim se iščekuje drugi Kristov dolazak. Od 17. do 24. prosinca svaki dan ima svoje vlastite misne obrasce, a čitanja donose mnoštvo prekrasnih kristoloških tema. Od čitanja najčešće čitamo knjgu proroka Izaiju.
Ovo vrijeme došašća karakterizira i adventski vijenac koji imamo u crkvama, kućama, a u novije vrijeme i na glavnim gradskim trgovima. Taj vijenac je najčešće napravljen u obliku kruga unutar kojega su četiri svijeće od kojih se svake nedjelje pali po jedna svijeća. Pravi se najčešće od zimzelenih grančica kao znak neprolaznosti i vječnog života.
Danas je došašće, uostalom kao i Božić, pomalo izišao iz okvira vjerskoga jer je doživilo svoju komercijalizaciju. Razdoblje došašća obilježeno je utrkom trgovaca i nastojanja kako što više zaraditi. S pravom se možemo zapitati je li važnija duhovna ili materijalna priprava? Može nam se lako dogoditi da zaokupljeni materijalnim pripremama izgubimo iz vida razloge našeg djelovanja. Mi kršćani bismo trebali usredotočiti svoju pažnju na duhovni vid došašća, a ne biti dijelom sekulariziranoga potrošačkog društva oko nas. Dok ukrašavamo sebe i prostorije u kojima živimo, ne zaboravimo pripraviti mirno mjesto u našim srcima u kojima će se nastaniti naš Spasitelj.
