U mjesecu Kraljice svete krunice fra Dragan razmatra molitvu krunice...
Sada više nisi bio samo odraz na meni – sada si Ti bio u meni.
Vidjeti sebe kao ljepotu. Ljepotu danu od Boga. Sve ono čemu se divimo nekako pretočiti u riječi divljenja za vlastitu stvorenost.
Trajni spomen na sebe Krist nam je ostavio u svetoj euharistiji i u njoj nam se uvijek iznova daruje prostirući svakodnevno trpezu na kojoj blagujemo tijelo i krv samoga Krista.
Nema tog trenutka u kojem ne bi bilo mjesta za Boga ili u kojem on ne bi imao što raditi.
Braćo, i mi smo kroz ove vazmene dane svakodnevno slušali o onome što su učenici proživljavali. I nas je Isus hrabrio istim riječima.
Tako čovječanstvo od početka svijeta igra tu igru zivota, igru potrage za Smirajem.
Povazdan brineš o nama i upravljaš nam korake, snažiš vjeru, potkrjepljuješ nadu i usavršuješ ljubav.
Mogu gledati, ali ne vidim. Mogu hodati, a nemam gdje. Mogu pričati, ali nemam s kim. Ostaje mi jedino zvati pomoć i čekati.