Divno si čudo stvorila

Mjesec listopad je za nama, no Marijin poziv na molitvu krunice još uvijek ostaje...

           Neka mi bude po riječi tvojoj! (Lk 1,38).
        Ova već dobro poznata rečenica, čija je autorica Djevica Marija, označava jedan veliki Da! Bogu i još veće Ne! sebi i svojim prohtjevima. Odreći se samoga sebe te postati instrument Božjeg očitovanja svijetu tema je o kojoj se i danas vode rasprave i pišu mnogi članci. No ipak Marija to tako jednostavno radi. Daje sama sebi imperativ koji sadrži samo jedno: Ljubav. Ona možda ne razumije koji je put pred njom i koje će se otajstvo odigrati na pozornici njenog života. Ali ona ipak ide. Sljedeća postaja: Elizabeta i tako sve do Betlehema, Kane Galilejske, Kalvarije. Što to Mariju nuka da ide dalje? Odgovor bi bio najvjerojatnije povjerenje. Povjerenje u Onog koji ju je i pozvao. Poput sv. Pavla može uskliknuti kako zna kome je povjerovala (2 Tim 1,12) dok se suočava s iznenađenjima Neočekivanog.

        Ako se zapitamo kako i mi možemo biti potpuno Božji naići ćemo na mnoge odgovore, no definitivno jedan od njih bi bio: preko Marije ili preciznije moleći krunicu. Upravo u toj molitvi susrećemo se s najvećim misterijima našega otkupljenja: od Utjelovljenja preko Preobraženja i sve do Uskrsnuća. Razmatrajući pomno otajstva koja krunica stavlja pred nas shvaćamo sveobuhvatnost Božje prisutnosti u bilo kojem aspektu našeg života. U radostima. Traženjima i nutarnjim razapinjanjima. Polako postajemo spremni za ono temeljno marijansko predanje u ruke Onoga koji je Svemoguć i Sveprisutan.

        Naravno, poput Gospe, ni mi nećemo biti izuzeti od kušnji i napasti. Ali to je vjerojatno i „nuspojava“ u aktivnom duhovnom životu gdje ćemo doći u kontakt s raznim životnim situacijama unutar kojih će ispred nas stajati izbor: dobro ili zlo. Jedna pozitivna „nuspojava“ je ta da nam se jasno očituje koji izbor nosi što. No, budimo bez straha! Koliko god bilo teško otići onim pravim putem sjetimo se samo Marijine teškoće Puta križa… Mogla je olako reći To je to! Odlazim!, no ipak ona ostaje prisutna. Prisutna u promatranju smrti Jedinorođenoga. Eto nam ključa! U našim teškoćama budimo fokusirani na Krista, koji je sve to prošao prije nas. Tko zna? Možda nam upravo On i šalje neku teškoću u životu, kako bi se više približili Njemu… A baš to je i cilj našeg života na zemlji – Krist! Bacimo se u Marijino naručje i dopustimo joj da nas vodi Isusu… jer nas nikome drugom ne može ni odvesti!

Kraljice svete krunice, moli za nas!