Susret s Uskrslim Gospodinom znak je da je ljubav neuništiva. Ljubav koja je postala ljubav i ljubav pretvorila u Ljubav. Čudesna igra naravi i nadnaravi, neba i zemlje! Neponovljiva! Spasonosna!
Liturgijska nam čitanja iz Djela apostolskih govore o pouskrsnoj Crkvi, njezinu naviještanju, zanosu, uspjesima, pokojem neuspjehu.. Apostoli o činjenici uskrsnuća uvijek govore pod vidom susreta. Nitko od njih nije nazočio događaju. Oni su se susreli s Uskrslim, oni govore o susretu sa živim Gospodinom, o susretu koji je sve promijenio. Promijenio je prošlost, kad su se osvrnuli i sagledali je novim očima (usp. Lk 24, 13-35). Promijenio je sadašnjost, učinivši je nadnaravnom, a nadnaravno stvarnim – stvarnost je to koja već kuša budućnost.
Jesmo li mi susreli Uskrsloga? Jesmo li raspoloženi (čitaj sposobni) za takav susret? Taj susret mijenja sve. Taj je susret jedinstven, poseban. On je uvijek od Boga iniciran, Bog je onaj koji prvi ide u susret bezuvjetno, neproračunato, potpuno... To je susret ljubavi. Susret s Uskrslim Gospodinom znak je da je ljubav neuništiva. Ljubav koja je postala ljubav i ljubav pretvorila u Ljubav. Čudesna igra naravi i nadnaravi, neba i zemlje! Neponovljiva! Spasonosna! Upravo stoga može sv. Pavao uskliknuti – tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove..( usp. Rim 8, 35)
Zato takav Uskrs, takav susret s Uskrslim nije činjenica od koje se živi dan, tri dana ili 50 dana. O tome nam govori (ili možda ne govori!?) i svako naše nedjeljno euharistijsko slavlje – jer svaka je nedjelja proslava Gospodnjeg uskrsnuća. I time nam se želi poručiti da Uskrs traje cijelu godinu, ustvari cijeli život. Život je kršćanina trajno obilježen vazmenim otajstvom. Iz njega možemo iščitati "usud" svoga Učitelja i Gospodina, ali i svoj vlastiti životni put.
To je zaista projekt za cijeli život, projekt i onkraj ljudskog pada, gorkog iskustva grijeha i odbačenosti, prepuštenosti, besmisla, smrti... To je moguće upravo zato jer je ta ljubav pobjedna, besmrtna. Pa zar da to traje samo pedeset dana!?
