Zarada je bila dobra tih dana. Kao da je njih bilo briga za hram, ipak je velik novac u pitanju. Za Židove koji su dolazili izdaleka to je bila dobra stvar jer nisu trebali dovoditi životinje sa sobom, koje bi se samo mogle onečistiti putem.
Iv 2, 13- 25
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Već smo negdje na polovici korizmenog hoda. Korizmeno vrijeme nas poziva na istinsko obraćenje, post, molitvu i djela ljubavi. Tome nas potiču i liturgijska čitanja.
Današnje prvo čitanje pred nas stavlja deset Božjih zapovijedi, koje većina nas koristi kao preispitivanje vlastite savjesti. Navikli smo razumjeti Božje zapovijedi kao niz zabrana: Ne ubij!, Ne sagriješi bludno!, Ne poželi!… No, ako pogledamo hebrejski tekst, uvidjet ćemo da negacija ne stoji uz imperativ, nego uz indikativ imperfekta, što bi u prijevodu na hrvatski značilo nećeš ubiti, nećeš ukrasti, nećeš sagriješiti bludno…
Ovo nam onda mijenja i sâmo značenje. Bog na Sinaju sklapa savez s Izraelcima dajući im ploče Zakona. Ako budu u savezu s Gospodinom, posve je nemoguće da čine opaka djela, da se klanjaju drugim bogovima, ubijaju, otimaju i sl. Biti u savezu s Gospodinom obvezuje nas vršiti Dekalog. Jedno bez drugoga ne ide.
Današnja liturgijska čitanja su dosta povezana. Tako današnje evanđelje govori o Isusovu razaranju hrama. Znamo da se u hramu čuvao kovčeg saveza u kojem su se nalazile ploče Zakona. Za Židove nešto najsvetije.
Čitajući evanđelje, možemo reći da čitamo pravu dramu. Bila je priprava za židovsku Pashu. Svi dolaze u jeruzalemski hram i sve vrvi od ljudi. Pasha je bila hodočasnička svetkovina pa se veliko mnoštvo hodočasnika tih dana slijevalo u Jeruzalem. Trgovci prodaju životinje. Zarada je bila dobra tih dana. Kao da je njih bilo briga za hram, ipak je velik novac u pitanju. Za Židove koji su dolazili izdaleka to je bila dobra stvar jer nisu trebali dovoditi životinje sa sobom, koje bi se samo mogle onečistiti putem. Lakše je nabaviti životinju ispred hrama i odmah je prinijeti kao žrtvu. U tom trenutku dolazi Isus i zgraža se onim što zatiče u hramu. U hram je bilo zabranjeno unositi oružje, no Isus pravi bič od užeta i sve ravna sa zemljom. Zatim se pojavljuju nekakvi Židovi koji hoće pregovarati s Isusom, vjerojatno su bili čuvari hrama. I odmah od Isusa traže znamenje, na što im Isus odgovara da razvale hram, a da će ga on u tri dana sagraditi. Drama se pomalo zakuhava. Isusov odgovor stvara bijes u Židovima. Ovdje vidimo kako nisu bili otvorena srca. Nisu vjerovali Isusovoj riječi, nisu je shvaćali. Govoreći o hramu svoga tijela, Isus aludira na svoju muku, smrt i uskrsnuće.
Nadalje, čitamo kako su mnogi povjerovali u Isusa promatrajući znamenja koja je činio.
I mi ponekad tražimo razna čudesa da bismo povjerovali. Tražimo od Isusa raznoraznu pomoć. Isusovo najveće čudo nalazi se u tišini križa koji je ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost (1Kor 1,22-25).
Naš odnos prema Isusu bi trebao biti kao prema pravom prijatelju. Pravo prijateljstvo zrcali se u tome da prijatelju činimo neko dobro iz ljubavi, ne tražeći ništa zauzvrat, pa ni obično „hvala“. Prijateljstvo zahtijeva besplatnost, velikodušnost i bezinteresno djelovanje.
Naš odnos prema Bogu zahtijeva besplatnost. Možemo reći da, kao i Židovi, ponekad dolazimo u crkvu iz koristi, tražeći nešto zauzvrat. Kao da se igramo trgovine s Isusom. Ja ću tebi Isuse izmoliti par trodnevnica i devetnica, zapalit ću svijeću, učiniti zavjet, a ti meni onda udijeli zdravlje, lijep život, dobra supruga ili suprugu i sl.
Upravo nas u ovome Božja riječ upozorava. Naš molitveni život i odnos prema Bogu i drugima ne smijemo pretvarati u komercijalnu praksu.
Isus poznaje svačije srce i zna što nam je potrebno. Vođeni Duhom koji je u nama, nastojmo činiti dobra djela koja nas potiču na dijeljenje onoga što imamo i jesmo s drugima.
Ljubav je besplatna…
