Kršćanin se ne pita kad će doći posljednja vremena jer je svjestan da on živi vrijeme koje je za njega posljednje...
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.
A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.« (Mk 13,24-32)
Na kraju smo liturgijske godine te se usporedno s tim i duh čitanja zaoštrava. Riječ je o posljednjim vremenima koja imaju nastupiti unutar našeg naraštaja, a kojima nitko ne zna ni dana ni časa. U kontekstu današnjeg evanđelja pitam se zaobilazi li Isus istinu u ovom evanđelju. U rečenicama današnjeg evanđelja Isus opisuje svršetak svijeta koristeći se apokaliptičnim scenama, a sve se to odnosi na one za koje kaže: „tada će ugledati“. Tko su oni? Nekoliko redaka nakon obraća se upozoravajućim tonom onima koji ga slušaju:„tako i vi, kad vidite“. Je li Isus još jedan u nizu manipulatora koji se služe leksičkim formulacijama da obmane javnost ili nam želi posvijestiti da smo prah i da fokus svoga interesa stavimo na posljednje stvari (grč. eshatos – posljednji)? On preko dramatizirajućeg sadržaja želi čovjeka informirati o njegovu usudu.
Ljudi su danas zasužnjeni ideologijama koje često počivaju na krivim interpretacijama, a jedna od njih je uvjerenje da će Krist u skoro vrijeme opet doći i da je ovo naše vrijeme posljednje, no Isus kaže: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“! Očito postoje pojedinci koji imaju bolju spoznaju i objavu od samoga Krista… Evanđelist nam u ovom dijelu evanđelja donosi Isusov govor o posljednjim stvarima. Eshatologija se,kao govor o posljednjem sudu, smrti, životu poslije smrti, uminuću staroga i stvaranju novoga svijeta te uskrsnuću, nalazi u žarištu novozavjetne teologije jer duboko dotiče svakog čovjeka, a sve to potiče čovjeka da postavi pitanje: „Čemu se mogu nadati?“. Činjenica je da se knjiga Otkrivenja nalazi u sferi eshatologije te joj se kroz povijest teologije nije posvećivalo baš puno vremena, a u njoj eshatologija itekako ima odjeka. Veću je ulogu odigrala u kontekstu umjetničkih djela nego u životu Crkve (npr. Krist Pantokrator, Posljednji sud…), a o njezinoj se kanoničnosti raspravljalo u 6. i 7. stoljeću. No to nas toliko ne zanima koliko sama eshatološka poruka Isus(a) Krist(a). Kroz prizmu osobe Isusa Krista posljednja vremena možemo shvatiti kao iskustvo proživljeno u sadašnjem vremenu.
Posljednja vremena nisu ona koja će doći za pet, deset, petnaest godina.Ona nisu spektakl filmskih proporcija koji se nestrpljivo iščekuje. Pojavkom Isusa Krista ona su počela u našoj zbilji i traju. U njemu su se ostvarila sva naša očekivanja.U njemu je Bog postao čovjekom (koliko god nam to bilo teško pojmiti).U njemu Bog pruža svoju „ruku“ čovjeku želeći ići s njim kroz život, a čovjek to odbija ili pak prihvaća. Čovjeku nije ugodno s likom koji je ušao u njegovu kožu i poznaje sve njegove slabosti, no mora shvatiti da su posljednja vremena realizirana u osobi Isusa Krista, osovini svjetske povijesti. Od čina Utjelovljenja posljednja vremena se ostvaruju u vremenu i prostoru naše ljudske povijesti. Zajedništvo s Kristom je ostvarivo na zemlji i u svako vrijeme. Kršćanin se ne pita kad će doći posljednja vremena jer je svjestan da on živi vrijeme koje je za njega posljednje. Život je u našim rukama i upravljamo njime vodeći se slobodnom voljom, no postoji li garancija da ćemo sutra živjeti? Tko sa stopostotnom sigurnošću može reći da je dugovik i da će doživjeti duboku starost? Naravno nitko! Posljednja vremena su ona koja svatko od nas živi za sebe. Posljednje vrijeme je vrijeme tvoga života. Neće doći drugo vrijeme. Neće biti druge prilike. Jedan je život dat čovjeku na raspolaganje i unutar njega se krije ljepota za kojom treba tragati živeći ovdje i sada, u slobodi…
